“Ključno je zapamtiti da je model zapravo alat koji nam pomaže da razumijemo kompleksnost svemira, a nikada nadomjestak za sam svemir.”
Kada je 2019. godine napokon na hrvatski prevedena knjiga “Signal i šum” Nathaniela Silvera nitko nije slutio da će 2020./2021.godine gotovo svaki njen redak, poput uvodnog citata, biti toliko aktualan. Narativ znamo – prvo nas je u kontinuitetu šamarala pandemija koje se još nismo riješili, onda čak dva značajna potresa u središnjem dijelu države, neizvjesnosti turističke sezone i time ekonomije, domaći i strani važni predsjednički i parlamentarni izbori, meteorološke promjene i prilike… Predviđanja, predviđanja, predviđanja…
Gotovo o svakoj od ovih tema na neki način priča i Silver kroz “Signal i šum” – s 13 većih cjelina u kojima redom analizira ulogu, smisao i metodologiju predviđanja u području ekonomije (prvenstveno u kontekstu financijske krize 2008. godine čiji je početak i tjedan dana prije početka mnogim ekspertima prolazio ispod radara), sportskih rezultata ishoda košarkaških i bejzbol utakmica, pokera, dnevnih vremenskih prilika, klime, politike (kao izbornog natjecanja), potresa te epidemija i pandemija.
Prije svega treba reći da je Nate Silver stručnjak za predviđanja iz sfere prakse, a ne obične teorije. Ne bavi se neodređenim i mašti slobodnim futurologijama, iako ovakav oblik ekspertize i za njih ima svrhu, već predviđanjima opipljivih i bliskih procesa i događanja što je najopipljivije testirao na modelima i poslovnim uspjesima u sferi predviđanja bejzbol rezultata i rezultata američkih predsjedničkih izbora 2009. godine. Naravno, i 2020. je dao svoj značajan obol, ali to nije tema te knjige…
Luda igra
Svakako je zanimljivo poglavlje posvećeno predviđanjima zaraznih bolesti usmjereno na analizu razvoja predviđanja u kontekstu klasične gripe, ali i nepredvidivih varijacija poput SARS-a čija pojava ima moć zaustavljanja cijelih društava i država, a sve na temelju predviđanja koliko će se i kako širiti. Silver sve dočarava nizom primjera – uspješnih i neuspješnih predviđanja, od kojih su svakako potonja uvijek zanimljivija jer su imala opipljive i opasne posljedice – jedan jedini slučaj sumnjive gripe potaknuo je tako sedamdesetih cijelu paniku u SAD-u i štetnu kampanju cijepljenja nedovoljno razvijenim proizvodom.
Upoznajemo tako detaljnije i osnovni reproduktivni broj čije smo značenje imali priliku upoznati posljednjih mjeseci, upućuje nas na razne statističke zamke i logičke pogreške koje dolaze iz prevelikog vjerovanja vještim matematičkim statističarima, kao i one koje dolaze iz zanemarivanja matematičkih statističara. Silver prije svega govori o tome da je predviđanje jedna kompleksna i odgovorna multidisciplinarna vještina prilikom koje treba ugasiti svoj ego, puno predrasuda i otvoriti vrata širokim slojevima znanja. Seizmologiju također zahvaća na zanimljiv način, posebno kroz slučaj iz Italije u kojem su oni koji su se bavili pokušajima predviđanja potresa završili i u istražnim postupcima.
Čitajući Silvera baš u ovom trenutku dobiva se dojam kompleksnog područja, a relativno zanemarenog na razini javnosti, pa i upravljanja i poslovanja u našoj zemlji jer uz njega se javlja usko vezano pitanje koliko smo doista otporni na vanredna događanja i potencijalne katastrofe. Iako se u diskursnoj logici mnogih EU projekata posljednjih godina raširio pojam “resilience” kao označavanje otpornosti zajednica na nagle i neželjene situacije nisam baš siguran da smo ga prigrlili iskreno osim kao jezičnu formu koja pali za dobivanje sredstava.
Malo smo se uljuljkali…
Uljuljkani u naše Netflix pretplate, PS5 joysticke, jutjuberske i meme sprdancije, virtualne ideologije u borbama oko kojih se iscrpljujemo oko značaja nekakvih prastarih pjesama, snimanja ili nesnimanja nove sezone popularne serije nekako je prestalo biti važno spremnim za naglo promijenjene uvjete.
Čini nam se oslobađajućim kada skloništa pretvaramo u glazbene studije, teretane, party hale, igraonice, samo što naša romantika ili nezainteresiranost (sjetite se na polaganju “ispita” sigurnosti na radu) razne tipove katastrofa uopće ne zanima. Rijetko kada radimo plan B jer ili nemamo resurse ili ne vjerujemo da je moguće da se dogodi nešto izvan uobičajenog obrasca. Ili jednostavno – kockamo.
Ono čime se Silver ne bavi, a svakako bi bilo korisno da zahvati netko tako profiliran i analitičan, je medijska reprezetancija predviđanja i njihov utjecaj na ljudsko ponašanje. Fenomen koji je proizvela pandemija je stvarno fascinantan – odjednom se “pojavilo” na tisuće predviđatelja budućnosti koji su svoja razmišljanja i teze dijelili u beskrajnom nizu društvenomrežnih objava koje su izazivale manje ili veće sporove. To zapravo ni ne bi toliko dolazilo do izražaja osim u intimnijem krugu nečijih prijatelja da kroz medije pojedine teze nisu amplificirane do nevjerojatnih razina i realnog utjecaja.
Meteo fušeri
Prvi tjedni 2021. godine recimo posebno su bili zanimljivi iz sfere predviđanja u području meteorologije o kojoj Silver također govori kroz cijelo poglavlje. Vikend 9./10. siječnja eskalirali su članci s naslovima kako našu zemlju čeka nevjerojatan “udar polarnog vortexa!” Uf, zvuči gadno – vortex i još polarni! Pred očima su se izmjenjivali dojmovi iz filmova apokalipse u kojima Kip slobode završava pod nekoliko desetaka metara leda samo s rukicom koja viri van. Već sam naglasak na “urušavanje polarnog vortexa” bio je problematičan – riječ je o uobičajenom atmosferskim fenomenu, a koji među ostalim uzrokuje zimsko razlijevanje hladnije zraka po sjevernoj polutci u rasponu od Kine do Sjeverne Amerike, ovisno o ostalim atmosferskim uvjetima.
Krivac za ovakvu reprezentaciju bili su članci stranice poput Severe Weather Europe, inače vrlo znanstvene i usmjerene prema zainteresiranim profesionalcima i zainteresiranima za meteorologiju, na kojima su se pojavili radovi o “urušavanju polarnog vortexa”. Trebalo je malo vađenja izvan kontekst i događalo se nešto “nevjerojatno” i “neviđeno”. Dio problema je što su i pojedini “celebrity” meteorolozi stali iza teze i time je stvar bila zakucana. Meteoadriatic je napisao odličan tekst osvrta nakon što im je jedan takav tekst uletio pod oči, a u kojem su se pronašle još o nebuloze o dolasku opasne ciklone iz Španjolske. Svakako pročitajte sami.
No nije se dogodilo samo to da nas nije ubio polarni vortex – nije se dogodila ni takva vrsta zahlađenja. Usred siječnja niti jedan grad na hrvatskoj obali u ključnom tjednu i vikendu nije imao dnevnu temperaturu ni blizu 0 stupnjeva, a prilikom hladnih prodora i – 5 je najnormalnija pojava. Unutrašnjost je imala uobičajenu temperaturu oko 0 ili malo ispod, snijega je bilo minimalno, a polarne bure još manje. Sve skupa, tri, četiri dana malo hladnijeg zimskog vremena. Nikakve vanrednosti, doista opasnih vremenskih pojava, neviđenog siječanjskog vremena nigdje nije bilo. Do -15 na Biokovu i Zavižanu?! Stvarno seznacija.
Zato opet ne mislim da oni koji se profesionalno bave predviđanjima (ne mislim na Facebook vojsku Nostradamusa) griješe nešto posebno već isključivo u okviru nesavršenosti modela, podataka, softvera i naravno vlastitih ograničenosti, bilo bi glupo misliti da je svatko jednako dobar… Pojedine formule su uspješnije, pojedine manje, neki pojedinci vještiji od drugih, ali sve to je na konstantnom i trajnom putu usavršavanja. Problem nastane kada puno hipotetičkih sudova probabilističkog duha s “možda”, “ako”, “moguće je” (…) u medijskom prostoru biva prevedeno u kategoričke sudove “dogodit će se”, “čeka nas”, “slijedi nam” uz još pokoji pojmovni “clikcbait” mamac i famoznu “stručnjaci kažu”.
Jednom će biti istina, a onda…
Kako niti jedna probabilistička formula ne funkcionira na 100% nego kroz razne omjere (ne)mogućnosti obično je vrlo velika šansa da se nešto neće ostvariti. Posebno ako npr. govoriš o vremenskoj promjeni tjedan dana prije termina kada je neizvjesnost prognoziranja minimalno 50% što ga pretvara u teški rulet. U svemu tome onda pate svi – javnost prestaje vjerovati u stručnjake jer “ionako uvijek fale”, a pate i postupanja – ako ste umjesto radova u vrtu na Kvarneru za prošli vikend isplanirali sjedenje uz peć jer ste povjerovali u opasni “polarni vortex”, zeznuli ste se. Još dublji problem je što će na kraju sve završiti kao pouka basne o onima koji puno lažu. Jednom će doista govoriti istinu, stići će “zrak polarnog vortexa”, a mi ćemo biti u kratkim rukavima…
Nije li se i to jedno 10 puta dogodilo kroz pandemiju diljem Europe i SAD-a te upravo stvorilo ključ problema?
