Ljetopis otpočinjemo trima analizama: prva govori o tome kako je heterogenost životinjske populacije u rapidnom padu, druga nam govori o fritezi zvanoj planet Zemlja u bliskoj budućnosti, dok nas treća suočava s činjenicom da smo već zaboravili na rok predaje radova za smanjenje temperature.
Ljetopis klimatske promjene je tjedni odabir vijesti vezanih za klimatske promjene, a tako i budućnost svijeta.
1,5°C, bilo nam je drago imati te za cilj!
Novi UN-ov izvještaj The Closing Window: Climate crisis calls for rapid transformation of societies jasno ističe kako je potrebno pojačano, ubrzano djelovanje ako želimo na vrijeme ograničiti globalno zagrijavanje ispod ispod 2°C, po mogućnosti 1,5°C. Da, nije dobro.
Trinaesto izdanje Emissions Gap izvještaja podcrtava nedovoljni angažman svih država, kao i izostanak onog budućeg. Naime, ako bi trenutno stanje ostalo nepromijenjeno, očekuje se porast od 2.8° Celzijeva stupnja. Čak i uz dogovorene nacionalne određene doprinose (NDC), određene Pariškim sporazumom, a kasnije pojačavane, dostigli bi 2.6°C, potencijalno 2.4°C. U slučaju da se ispune postavljeni ciljevi do 2050. godine, zatopljenje bi se moglo zaustaviti na blagih 1.8°C. Nažalost, trenutna implementacija zelenih politika ne pokazuje da je to vjerojatan scenarij.
Članice G20 su: Argentina, Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Južna Koreja, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD te EU.
Ako želimo još uvijek razmišljati o pariškoj brojci (1.5°C), onda do 2030. godine moramo emisije spustiti za 45% u usporedbi s trenutnim projekcijama. Ovdje glavnu riječ vode G20 zemlje koje proizvode 75% stakleničkih plinova. Trenutno niti jedna od tih zemalja nije ni blizu ostvarivanja ranije postavljenih ciljeva, a time su još dalje od ciljeva koji su ih nadomjestili unutar godine dana.
Zaključak?
“Postepene promjene više nisu opcija: potrebne su široke transformacije u cijelom gospodarstvu kako bi se izbjeglo zatvaranje prozora akcije za ograničavanje globalnog zagrijavanja znatno ispod 2°C, po mogućnosti 1,5°C. Svaki djelić stupnja je važan.”
Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje.
Krivulja krivog smjera
WWF (World Wildlife Fund) i ZSL (Zoological Society of London) u svojem bijenalnom izvještaju Living Planet Report javljaju kako je životinjska populacija u strmoglavom padu. Točnije, u zadnjih 50 godina pala je u prosjeku za 69%. Nastavak je to urušavanja jer je prije dvije godine brojka bila na 68%, a prije četiri 60%
Indeks Living Planet u vlastitu analizu uračunao je 32 000 životinjskih populacija 5230 životinjskih vrsta. Od trenutnih politika te procesa potaknutima njima, najveći pad uočen je u Južnoj Americi te Karibima, 94%. U Africi je trenutno na 66%, Aziji 55%, Sjevernoj Americi 20%, a Europi i centralnoj Aziji 18%.
Znanstvenici iza izvještaja ukazuju na razorne učinke globalnog zatopljenja, pozivajući države da održe dana obećanja, ali i deforestacija koja je jedan od glavnih krivaca što je u određenim dijelovima svijeta došlo do napisanih brojki.
Dobru vijest predstavlja ovotjedna pobjeda Lule nad Bolsonarom na brazilskim predsjedničkim izborima. I dok nećemo ulaziti u detalje, istaknut ćemo Lulino zelenu politiku koja uključuje borbi s ilegalnim rudarenjem te sječom, kao što će nastojati oživjeti Amazon Fund, svjetsku fondaciju usmjerenu doniranju pomoći Amazoni.
Zaključak izvještaja kojeg možete pročitati ovdje?
Ili sad, ili nikad.
Studeni nije bio originalno za kupanje
U jednom trenutku postat će vruće, i neće biti dobro. Izvještaj Extreme Heat: Preparing for the Heatwaves of the Future upozorava nas kako su ekstremni toplinski valovi, prije očekivani jednom u 50 godina, danas pet puta vjerojatniji.
Riječ je o zajedničkoj publikaciji ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA), Međunarodnog pokreta Crvenoga križa i Crvenog polumjeseca te Klimatskog centra Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
Praćenje toplinskih valova pokazuje nam da ne moramo gledati u budućnosti kako bi vidjeli učinke globalnog zatopljenja. Naime, njihovi učinci su “uvelike nejednak u društvenom i geografskom smislu”, zadajući najteže udarce afričkim i južnoameričkim zemljama u razvoju koje već sada trpe velike gubitke.
A očekuju se samo veći jer će porast temperatura, a i učestalost toplinskih valova utjecati na primarne grane gospodarstva, ali i općeniti život na zemlji s obzirom na to kako će sve veća područja biti izložena ekstremnim toplinskim udarima, posebice na Bliskom istoku te Africi.
Nadalje, toplinski udari predstavljaju najveću opasnost, kako za gradove, tako i za kampove ili druga naselja. S obzirom na istraženo, analitičari do 2050. očekuju porast od 700% na globalnoj skali kada je riječ o broju siromašnih ljudi u urbanim sredinama izloženima ekstremnim uvjetima.
Ponajviše produkt ljudskih djelovanja zadnjih stoljeća, intervencije protiv istih moraju biti agresivne i brze jer, u slučaju da uspijemo uhvatiti zadnji vagon za 1,5°C, potencijalno možemo poštedjeti preko 420 milijuna ljudi ekstremnih vrućina. Naravno, trenutni napori i ulaganja ne zadovoljavaju potreban minimum, ali organizacije iza izvještavaju upozoravaju ovo ne predstavlja samo humanitarnu krizu, već nužnost pripreme za ono što se već sad događa. Ulaganja bi trebala ići u smjeru izgradnje baza podataka te sustava zaštite, poticanje lokalnih inicijativa, ali i adaptiranju te produbljivanju humanitarnog odgovara na intenziviranje toplinskih udara.
Cijeli izvještaj možete pročitati ovdje.
Gasi vatru balončićima: David Čarapina
Naslovna fotografija: Pexels
