As to the future of humanity, I’m essentially an optimist. I believe that with the advancement of technology, mankind has a hopeful future. But this optimistic view is based on reason: on one hand, whether the future will be bright or be dark depends largely on the choices we make today. Liu Cixin, kineski pisac znanstvene fantastike
Da je Kina svijet za sebe nije neka posebno značajna tvrdnja. Ipak, tako velika, rastuća, brza, dinamična, za nas je u mnogočemu svijet bez lica kada govorimo o tome tko su zapravo ti pokretači azijskog diva.
Recimo, znamo da tamo postoji WeChat, najpopularnija kineska društvena mreža nalik Facebooku, ali tko je kineski Zuckerberg iza svega nije neka velika, velika vijest. Da je Xiaomi jak proizvođač elektronike znamo po ekranima u našim džepovima ili “pametnim” usisavačima, ali tko je kineski Jobs iza sve ne vidimo tako očito. Znamo da je Shenzhen tvornica svjetske elektronike, da su u Kini najveći kontejnerski terminali na svijetu, da grade impresivne objekte i mostove iznad kanjona i od stakla, ali koja je to zapravo suvremena kultura koja nama približava i određuje suvremenu Kinu?
Kinu smo u zapadnoj perspektivi navikli gledati kao kolektivističku zajednicu s malo individualnih sloboda i osjećaja te pomalo i kroz stereotipne, a zašto to ne reći, i potiho rasističke oči – “svi su oni isti”.
Naravno, to je sve naš problem jer i Kinu pokreću nadareni i vrijedni pojedinci, stručnjaci, vizionari, kreativci kao što je slučaj i sa svim ostalim društvima koja nešto stvaraju samo još ne čine naše naslovnice. Kroz jezičnu barijeru, specifično pismo, tradiciju posebne estetike, a naravno i politički sustav, Kina će još dugo prolaziti put do zemlje čiji su nam i pop kulturni proizvodi baš jako zanimljivi iako je signala da se to mijenja sve više, a to nije samo popularnost TikToka – film The Wandering Earth bio je jedan od prvih takvih pop kulturnih uspješnica. Iako je riječ na razini priče o relativno jeftinom SF-u produkcija i specijalni efekti bili su najvećeg dometa pa je i postao trećim najgledanijim filmom u kineskim kinima, ali i atrakcija na svjetski raširenom, američkom, Netflixu. Upravo je isti Liu Cixin, autor priče, koja je poslužila kao temelj scenarija tog filma, autor i knjige odnosno serijala na kojeg želim skrenuti pažnju.
Serijal je “Remembrance of Earth’s Past”, a knjige The Three-Body Problem, The Dark Forest i Death’s End. Ruku na srce, riječ je o radovima koji imaju staža – originalne priče prvog nastavka objavljene su u Kini još 2006. godine, ali do engleskog stižu tek 2014. godine pa je i put do naših očiju spor. Riječ je o jednoj od najznačajnijih knjiga novije Kine, civilizacije od milijardu i 300 milijuna stanovnika, vladara naših čipova i elektronike, djelu koje su hvalili i Zuckerberg i Obama, ali poduži je put do dolaska na maleno hrvatsko tržište.
Riječ je o punokrvnoj znanstvenoj-fantastici o dobrom starom susretu ljudske vrste s vanzemaljskom civilizacijom. Motiv je provjeren i iskušan, ali priča iscrpna, napeta i iako s ponekim zapadnjačkim uzorcima klasika žanra (A.C. Clarkea prije svega). originalna te svakako specifično kineska. Mlada Ye Wenjie u žaru Maove kulturne revolucije fizički gubi oca, a simbolički majku te sama postane ideološki nepoćudna za regularan život u kineskom društvu. Ipak, spletom određenih okolnosti (što dublje idemo u priču vidimo da nema slučajnosti), završava u zaštićenoj vojnoj bazi na poslu koji iz prve ni ne djeluje nešto posebno uzbudljivo….
Iz te uvodne priče u prošlosti, odlazimo pak u sadašnjost u kojoj se znanstvenicima nešto čudno događa – ubijaju se, lude, rade samoubojstva, odustaju od karijere (…), a razlozi nisu jasni. U čemu je zapravo problem postat će tek jasnije u posljednjoj trećini uvodne knjige serijala kada iz određene atmosfere trilera stižemo u atmosferu tvrde znanstvene fantastike obilježene civilizacijom Trisdolaris. I dalje o radnji neću jer bi radio ozbiljne “spoilere”….
Liu Cixina često za zapadu ponekad nazivaju “China’s Arthur C. Clarke” što i nije bez veze, čitajući “Three Body problem” osjeti se ponešto duha Clarkeovog Kraja djetinjstva, što je dodatna preporuka. Pojedini su iščitavali u cijelom motivu sukoba civilizacija i svojevrsnu metaforu za realne geopolitičke borbe na što je Liu rekao da to nema smisla jer je cijela poanta romana “pobjeći od pravog svijeta”.
A zašto je serijal važan i za Rasadnik i teme koje su nam ovdje važne (održivi razvoj, nova kultura, zelena paradigma, budućnost…) leži u tome što iznad svega i lebdi nekakva premisa o održivom razvoju – gdje su zapravo granice razvoja, kako ono što radimo ili osjećamo da radimo Zemlji utječe na naše postupke, koja je pozicija Zemlje u sklopu cijelog Svemira.
Cixin provlači i mnoge misli o kineskom odnosu prema prirodu koji je svakako obilježen jakom željom za nadoknadom zaostataka za Zapadom, udomaćivanjem mnogih opasnih industrija i potpuno beskrupuloznim pristupom prema posljedicama. Glavna junakinja i počinje svoj put čitanjem knjige koja upozorava na buduću ekološku katastrofu i sa sjetnim pogledom prema šumi koja brzo nestaje zbog potreba razvoja.
Jedan od glavnih negativaca htjet će vanzemaljce na Zemlji jer želi očistiti prirodu od onih koji je zagađuju. Ujedno, knjiga je to i o poziciji znanstvenika u jednom društvu jer razni likovi znanstvenika su ključni u cijelom zapletu i raspletu serijala. I Cixin ima tehnološki pedigre – radio je kao računalni programer u elektrani.
Da serijalu “Remembrance of Earth’s Past” ide dobro u zapadnom kulturnom krugu svjedoči i da se “Game Of Thrones” dvojac David Benioff & D.B. Weiss, ulovio rada na originalnoj produkciji za Netflix. Riječ je o izrazito osjetljivom projektu od kojeg se jako puno očekuje, a svakako će predstavljati novi korak u evoluciji suvremene kineske kulture prema zapadnim konzumentima.
Za kraj, bez uvrede, samo ćemo reći, vi ste crvi!
Kada dođete do kraja prvog djela shvatit ćete poantu… 🙂
