Kada pričamo o novinarstvu, obično pričamo kroz opća mjesta; tabloidizacija, komercijalizacija, politika, građansko novinarstvo, liberalizacija, amaterizacija itd. Dolazi do zamora materijala jer tek rijetki pokušavaju rasplesti značaj tih pojmova za širu javnost koja još uvijek nije spremna odustati od vizije novinarstva prošlog stoljeća. Uostalom, zbog toga dolazi i do iskrivljene percepcije današnjeg novinarstva, ali i vremena koje nas može jedino pojesti u dogledno vrijeme.
Ipak, mainstream platno na koje projiciramo svaku našu misao sve češće znaju zarezati ozbiljniji, glasni uvidi u budućnost novinarstva te njegove prepreke. O jednom takvom rezu pričali smo prije nekoliko mjeseci kada se otvorio virtualni Muzej lažnih vijesti. Sad je došlo vrijeme za osvrnuti se na one koji će rješavati problem lažnih vijesti — novinarke.
Povodom Svjetskog dana slobode medija American Corner Zagreb organizirao je informativni panel pod nazivom Women in Journalism. Svoje mjesto na malim ekranima našle su tako Viktorija Car, Stela Lechpammer, Ljubica Letinić te Maja Sever. Čast da otvori raspravu o novinarkama pripala je izvanrednoj profesorici s FPZg-a Viktoriji Car koja je oslikala trenutnu medijsku sliku, ukazujući iz slajda u slajd, na bolne točke današnjeg novinarstva — fake news, građansko novinarstvo i media capture. Kroz razotkrivanja maligne mreže, profesorica postavlja platformu za raspravu o ženama u novinarstvu. Ili barem njen početak. Unatoč sve većem broju žena u svijetu novinarstva, mnogobrojni problemi ostaju nerazriješenima — ageism, stakleni strop, manje plaće itd. Stvar je vrlo jednostavna — novinarke trče utrku na 3000 metara sa zaprekama, dok novinari trče 110m s preponama. Iako se stvari mijenjaju, mijenjaju se presporo — nedostaje nam ženskih izvora, ekspertica, urednica bez kojih u konačnici nema ni kritične mase. A bez kritične mase promjene u sustavu se uvijek oduže.
Najbolje reprezentativne kapi prikazanog su novinarka Večernjeg lista Stela Lechpammer te bivša novinarka HRT-a Ljubica Letinić. Lechpammer se ponajviše dotakla aspekata, ali i prospekata mladih novinara/novinarki. Računica je jednostavna — prvih četiri do pet godine nepoznati ste, kako široj javnosti, tako i stručnoj javnosti. U rukama vam se većinom nalaze irelevantne teme zbog kojih će rijetki baciti oko na ime iza članka; osim ako nije loše napisan. Ujedno, mladi novinari nemaju preveliki izbor zbog čega dolazi do situacija kada se mladi novinari moraju osjećati sretnima što su dobili i tu priliku. Ako ste još novinarka, stvarnost može biti uistinu bezobzirna prema vama te vas ispljunuti u samo nekoliko mjeseci. Svjesna je toga Ljubica Letinić koja je s publikom podijelila svoje iskustvo rada na HRT-u te potvrdila opasnosti koji je istaknula njena mlađa kolegica. Radio novinarka bila je među onima koji su u velikom egzodusu 2018. godine napustili HRT jer jednostavno više nisu vidjeli perspektivu u medijskoj kući koja je kroz godine prosula putem svaki bitniji novinarski postulat. Tijekom panela ponovo je podcrtala činjenicu kako je nemoguće boriti se sam protiv sustava koji je imao sve, a sada teško da ima i to vrijedno ništa.
Reportažu vrijednu čitanja u kojoj su se našli Jerko Bakotin i Ljubica Letinić tijekom 2016. i 2017. godine možete pročitati ovdje.
Panel je zaokružila novinarka i medijska aktivistica Maja Sever s nekoliko novih uvida u medijsku problematiku, ističući za razliku od Viktorije Car, mikrofiziku moći unutar države. Izravna posljedica toga je ogroman broj optužnica, kako na stolu novinara, tako i medijskih kuća. Uostalom, pitanje moći ono je što tjera javnost da se pita mogu li novinari na našim prostorima ikada otvoriti prave teme; za novinarku HRT-a sumnji nema — mogu i to već rade.
Kao što ni sumnji nema kako kvalitetnih panela o medijskom prostoru ima na ovome području. Women in Journalism zoran je primjer hvatanja općih mjesta za rep te strizanja istih radi otkrivanja srži problema.
