Iza nas su prva tri susreta u sklopu programa Knjiga na nezgodnim mjestima. Nora Verde je program otvorila ispred kockarnice na Turniću, Dino Pešut se pred kišom sklonio u pothodniku na Krnjevu, dok smo se sa Želimirom Perišem cjenkali oko cijene knaufa na Marinićima. Tijekom tih triju susreta autori su se doticali obilja kulturnih i umjetničkih, ali i niza društvenih i kulturoloških tema među kojima smo za Rasadnik izdvojili sljedeće
Nora Verde o društvenim krizama
Tijekom prvog nezgodnog susreta ispred kockarnice na Turniću autorica Nora Verde dotaknula se zajebane stvari zvane društvena kriza:
“Kada se pojavi jedan loš trend koji prikazuje granično siromaštvo, mi smo zbunjeni i konfrontirani s društvenom nepravdom. Međutim, kada to krene kliziti dalje, mi se na to navikavamo. Tako smo prihvatili i sve druge loše stvari. Prihvatili smo veliki broj beskućnika, kapitalizam, bezumni turizam od kojeg sad ne možemo živjeti, a o kojem smo ovisni (što je poprilično jedna junkie situacija, društveno bolesna situacija).
Prestanemo obraćati pažnju kada se stvar ponavlja, ponavlja, ponavlja jer mi nismo uspjeli napraviti revoluciju. Nismo se uspjeli pobuniti, pobuniti se protiv kreatora društvene nepravde. Izgleda da većini ljudi društveni sustav odgovara ili nisu znali zatražiti nekakvu promjenu ili sami sebe vući… ali to se nije dogodilo. Mi se komodificiramo.
Nama će postati normalno još nešto: postat će nam normalne ove dojave o bombama. Sad kad bih pisala neku priču, pisala bi priču koje se tiču tri-četiri dojave u istoj večeri nekog lika ili više likova koji pokušavaju otići, ili u šoping, ili u kino ili itd. To je trend sada u Europi. Ali ako se ovo nastavi, dojave će postati normalne, kao i skupljači boca.“
Više o samome susretu možete pročitati ovdje.
Dino Pešut o alternativi Zagrebu – Rijeci!
U svečan riječki čas, dok je padala kiša, Dino Pešut zahaklao je temu doživljaja grada Rijeke. Na neizbježno pitanje o doživljaju grada Rijeke, sisački autor imao je štošta za kazati. Prije nego što se našao u
nezgodnom odgovoru, istaknuo je kako “svaki grad nosi svoju predrasudu” naliježući pritom na osobna iskustva koja je donio iz rodnog grada. Stoga je primarni cilj razgovora o gradovima taj se suproststavljamo tim “mješavinama priča i mitova.”
Ipak, svjestan je toga kako ima nešto u tome da “gradove zapamtimo kao kad smo prvi put bili ovdje.” Razmišljajući o Rijeci, prisjetio se da su u djetinjstvu odlazili na ljetovanje u Kraljevicu te kako mu je Rijeka tada “izgledala kao ogromna metropola na moru, nešto wow.” Pored toga, viđenje grada definiraju i prijateljstva, prijateljstva kojih se nakupilo iz Rijeke zbog čega svoje viđenje nužno veže i uz osobne odnose.
Nakon što je pripremio teren za riječki stav, rekao je da vjeruje da Rijeka “ima ogroman potencijal” jer je rijetkost da jedan grad dobije sve: more, klimu, živu urbanu povijest, etiketu studentskog grada, živahnu kulturu mladi. Stvar je jednostavna: Rijeka ima priliku postati alternativa Zagrebu. Da, jasno je kako “ništa ne može ispuniti mitomanska očekivanja” kada je riječ o opisivanju Rijeke kao otvorenog grada s obzirom na to kako nužno dijeli državne probleme, “ali barem na površini neka druga priča ovdje izlazi.”
Pešut zaključuje da bi ga veselilo da Rijeka postane “grad u kojem bi odrasli ljudi mogli promišljati da se dosele.” Ipak, grad će prvo morati dati odgovor na pitanje kako razviti sinkretičku podlogu te pogurnuti ljude prema razmišljanju: trebao bih se preseliti ovdje.
Više o samome susretu možete pročitati ovdje.
Želimir Periš o sazrelom praznovjerju
U skladištu knaufa na Marinićima Želimir Periš iznio je niz razmišljanja kroz razgovor sa sveučilišnom profesoricom Brigitom Miloš. Među njima se našlo i ono i fenomenu praznovjerja. Kratak odgovor tvrdi kako je praznovjerje „krivo neznanje, želja da se lako dođe do nekog znanja.“
Pritom Periš usložnjuje pitanje uvidom iz vlastitog istraživanja kako su ljudi najviše postajali praznovjerni u trenucima kada bi na svijet došla djeca. Pokazuje to i Gila kada uviđa da ne može uvijek zaštititi svoje dijete. Ipak, tadašnje praznovjerje ostaje i danas aktualno s obzirom na to kako za gosta današnja epidemija polu-znanja za ishodište ima „simplifikaciju problema.“
