“The Ideal City”: I strmo brdo je prilika

Idealan grad. Kako to malo iritantno zvuči. Posebno dok krstarim kroz neku riječku Facebook grupu. Trava ispred nekog muzeja je suha. Fotografija pokazuje svu dramo. “Ajme, kako grad propada!”, “Ajme, nitko ništa ne radi!”, “Ajme, normalni gradovi zalijevaju travu!”. Ne znam priču o travi, znam da je bilo ljeto, znam da cijenu ima i voda (ne samo ekonomsku nego i dublju), a i svaki onaj koji se bavi njenim održavanjem. Da li je grad doista idealan ili neidealan kada se osuši negdje trava ili moramo gledati nešto dublje i suvislije? O tome je na neki način knjiga “The Ideal City”.

Njen tvorac je Space10, danski multidisciplinarni studio, kakvih na famoznom zapadu ima puno a spajaju urbanizam, arhitekturu, dizajn, psihologiju, povijest, kulturu, ponekad i aktivizam. Dosta “fancy”. Space10 je specifičan po uskoj vezi s IKEA-om za koju provodi raznolika eksperimentalna razmišljanja, a koja to pak pretvara u simpatične proizvode koje volimo i smatramo da nam poboljšavaju kvalitetu života. Eto, onaj tko je shvatio da trebamo onaj jeftini, rastavljivi stolić koji možemo prenijeti na bilo koju lokaciju zadobio je ljubav svih produkcija ovoga svijeta. No vratimo se na idealan grad.

Autori kažu da je riječ o 5 ključnih principa koje neću prevoditi jer to na hrvatskom zvuči čudnije: The Resourceful City, The Accessible City, The Shared City, The Safe City, The Desirable City. prema njima organizirana su poglavlja unutar pak kojih su primjeri najrazličitijih primjera iz cijeloga svijeta, a koji se nalaze na pragu krovnog principa.

Teksta realno nema previše, ali ima fotografija koje govore još više jer gradove doista i doživljavamo kroz oko. Sadržajno primjeri su vrlo širokog raspona – fasade koje proizvode energiju, biciklistički autoputovi iznad konvencionalnih prometnica, fleksibilni stanovi koji su između ureda i funkcije stanovanja, urbane poljoprivredne farme. Stvarno ima svega inspirativnog i zanimljivog.

O knjizi je nedavno u Rijeci govorila Jana Perković koja je preko Australije i specijalizacija na temu urbanizma došla i do Danske i Space10-a. Ona je ujedno i riječko dijete, sa Škurinja, gdje stvarno znaju što je to kada urbanizam i promišljanje grada zataji. Naravno kada čitaš The Ideal City razmišljaš o svome gradu. Doživljavam ju kao tvrdi idealni grad. Teren je brutalan, klima negdje između, geostrategija odlična, semantika povijesti bogata, a nije da nedostaje i konceptualnog okvira. Rijeka može postati idealan grad za neko novo naseljavanje i dinamiku, ali nemoj misliti da se to odvija zbog toga je li trava suha ili nije, već zbog puno dubljih kulturoloških i ekonomskih karakteristika. Za početak, na vijest o skupljanju pomoći za Afganistance ispod posta vas ne može dočekati 105 komentara mržnje i pljuvanja. Nema velikog grada izgrađenog na ksenofobiji i zatvorenosti.

Pročitao: Kristian Benić