“New York, New York, New York: Four Decades of Success, Excess, and Transformation” Thomasa Dyja izrazito je interesantan naslov objavljen u ožujku, točno godinu dana nakon što je bespresedanska “ostanite doma!” zapovijed 20. 3. 2020. ispraznila ulice grada koji “nikada ne spava” već 150 godina.
Time je ovo fenomenalan trenutak – pandemijski kontekst koji visoko napučene i urbano kompleksne koncepte poput New Yorka stavlja pred nevjerojatan izazov budućnosti najozbiljnije postavlja pitanja koja je budućnost stanovanja i življenja u takvim sredinama.
A protiv nesigurne budućnosti često se dobro boriti kvalitetnim promišljanjem o prošlosti, a upravo to radi Dyja.
“Being an outsider, though, isn’t the same as being an outcast. No one comes to New York to be alone; they come to find their people.”
“New York, New York, New York: Four Decades of Success, Excess, and Transformation” je suštinski priča o novijoj povijesti New Yorka koja započinje hladnog snjegovitog dana sredinom sedamdesetih usred financijske i funkcionalne krize bez presedana – grad je praktički bankrotirao, komunalne usluge su se urušile, investitorska atmosfera ugasila, luka i široki industrijski pojas bivali napušteni, estetikom i atmosferom grada upravljali su grafiti, smeće, opći osjećaj nesigurnosti zbog rekordnih brojeva ovisnika i ubojstava, a naslovi su govorili o kraju grada koji je vukao Ameriku. To se događa, gradovi nastaju i nestaju. U desetak godina New York je izgubio milijun stanovnika, činilo se je jasnim gdje se sve kreće…
A onda je krenulo – kroz nevjerojatan splet kvalitete političkog menadžmenta najviše personificirane u ličnosti gradonačelnika Eda Kocha, specifične američke poslovne dinamike s puno rada i malo birokratskih prepreka, enormnog broja eksperimenata u rasponu od urbanizma, upravljanja nekretninama, parkovima, javnim prijevozom, policijom (…) pa do, pokazat će se najvažnije, ogromnog motora kreativne i umjetničke scene, New York će preživjeti i postati trajno svjetsko žarište, prava i možda jedina autentična metropola globalizacije čak i u hiperpovezanom svijetu 2021.
“No one could imagine New York without madness in the middle.”
Dyja piše vrlo zgusnuto, na trenutke literarno. Raspravlja sam sa sobom i traži protuargumente. Kada sam ju kupovao mislio sam da uzmimam znanstvenu knjigu, ona to nije. Broj izvankontekstualnog spomena raznih imena koja većini neće ništa značiti traže trajno čitanje s Googleom u lijevoj ruci, ali isplati se – naučit ćete puno o upravljanju, riziku, promišljanju razvoja urbane sredine.
Kako je Brooklyn postao hipsterski inkubator svijeta, Harlem od afroameričkog geta heroinskih ovisnika primjer top gentrifikacije, a Times Square od najvećeg koncentrata pornografskih kina i muških prostitutki Disneyjev zabavni park specifičnog tipa, dio je pitanja na koja ćete dobiti odgovor i biti potaknuti na sate daljnjeg istraživanja. Ima tu slojeva prepoznatljive i važne pop kulture – Ramonesa, Jay-Z, Warhola, Prijatelja, Seinfelda, ali najviše javnih službenika i poslovnjaka koji su mašinu znali zavrtjeti u pravom, ponekad i krivom, ali bar nekom smjeru.
Prva reakcija – zašto bi me iz neke malene, slabo dinamične i isključivo o njemačkim turistima ovisne Hrvatske zanimao New York? SAD ima toliko različite modele pristupa razvoju da mnoge doista nije moguće primijeniti u Hrvatskoj ni Europskoj uniji – recimo veza privatnog kapitala u razvoju javnih investicija, čak i knjižnica i parkova, je toliko drugačija da traži osjećaj apstrakcije i drugačijeg razmišljanja i o moralu. No puno je tu strategija, hodograma, sastanaka, odnosu, ključnih odluka koje su onda radile prevagu.
Iz New Yorka se uvijek može pobrati energije, ambicije i vizije te zato nema veze zamišljaš si svoj život i rad iz Donjeg Miholjca ili Rijeke – koncentrat talenta, sadržaja, motivacije i stvaranja dodane vrijednosti uvijek će dijeliti mrtve od živih.
O gradovima govorimo, naravno…
