Udaljeni više od 1600 kilometara Kijeva, ukrajinske prijestolnice, imamo otvorenu nišu akcija i reakcija, ovisno o mogućnostima i željama onih spremnih pružiti ruku. Pitanje smještaja uvijek traži nove odgovore (npr. shelter for ukraine), kao što i humanitarni konvoji uvijek traže nove rute do onih kojima je potrebno kao što vidno pokazuje primjer FB grupe SOS 🇺🇦 Ukrajina. I dok je svaka ruka dobrodošla, neće svaka ruka proći kroz humanitarna vrata. Međutim, ta većina pred sobom, ipak, ima jedan izuzetno važan zadatak: ostati informiran.
Temeljna sastavnica na kojoj gradimo, kako naše rasprave o trenutnom sukobu, tako i naše druge korake. Kada to naglas kažemo, zvuči pomalo posprdno, ali heterogenost medijskog polja nije for the faint–hearted. Tijekom vikenda mi je više ljudi ponudilo to-go stranicu za praćenje onoga što se zbiva, a i svakoga dana po dolasku doma imam priliku vidjeti kako domaće, a i strane TV kuće pristupaju onome što se događa.
I dok se pred onima koje vjerujemo osjećamo sigurnima, informacijske krhotine na koje nužno nailazimo u globaliziranom svijetu predstavljaju nužni test naših osjetila, tražeći od nas refleksiju u vidu toga jesmo li uistinu razmišljali o pročitanome te ako nam je naša medijska dijeta dovoljno raznolika da uklopimo ili odbacimo naišli komadić.
Primjerice, priloženi video isprva se čini kao relevantan prikaz ruskog napada.
Jedini problem je što je riječ o isječku iz vojne simulacije Arma III kojoj nije prvi put da se našla na novinskim naslovnicama. Tehnološki kvantni skok koji je omogućio uzlet realizma unutar igraće industrije onima van iste može otežati izdvajanje dezinformacije. Uostalom, sama činjenica da je prije skidanja na Twitteru video “ukrajinske zračne obrane” zaradio više 11 tisuća lajkova pokazuje kako rečenicu “to je samo videoigra” ne možemo olako prihvatiti. Sličan primjer je onaj War Thundera čiji se isječak ponovo predstavio kao prikaz ukrajinske zračne obrane. Kako zamućivanjem, tako i fingiranjem snimanja u mraku, video lako okrene gledatelja oko prsta ako nije dovoljno pažljiv.
Pokazuje to i primjer nesretnog isječka iz naslova Digital Combat Simulator koji se našao u žiži interesa javnosti s obzirom na to kako je – evidentno – pokazivao rušenje ruskog zrakoplova od strane misterioznog zračnog asa imena Duh Kijeva. Drugoga dana ruske invazije smatralo se kako je nepoznati pilot srušio šest neprijateljskih zrakoplova; njegovo postojanje još uvijek nije potvrđeno, ali ga mnogi podcrtavaju držeći se za labave temelje u vidu izjave ukrajinskog generala Valerija Zalužnyja da je prvoga dana srušeno minimalno šest aviona i dva helikoptera. Društvene mreže su preplavile želje da Duh Kijeva postoji, ali i snimke da želje javnosti možda nisu puka tlapnja. Jedna od uvjerljivijih snimaka pokazivala je rušenje ruskog zrakoplova od strane duha.
Jedini problem? Snimka je uzeta od strane korisnika Comrade_Corba koji je eksplicitno napisao u opisu videa kako je riječ o posveti zračnom asu (“This footage is from DCS, but is nevertheless made out of respect for “The Ghost of Kiev.” If he is real, may God be with him; if he is fake, I pray for more like “him.””) izrađenoj zahvaljujući videoigri Digital Combat Simulator. I dok mit Duha Kijeva ostaje aktualan, ova snimka ostaje samo kratkih nogu.
Unatoč tome što možemo primijetiti kako navedene dezinformacije proizlaze iz želje da podcrtaju ili mitologiziraju snagu ukrajinskog otpor, bilo kroz ostvaraj legende, bilo kroz prikaz standardnih obrambenih akcija, ne pomažemo nikome širenjem dezinformacija. Zloupotreba videoigara samo nam pokazuje kako je ponekad jednostavno iznaći snimku koja odgovara određenom narativu. Sada je više nego ikada potrebno provjeravati svoje i tuđe izvore, kao i zadržati odstojanje spram nepoznatih informacijskih rukavaca. Da, nekima se čini kao da samo ponavljamo medijsku pismenost 101, ali i ona zna izmaći kontroli kada se nađemo pred snimkama koje potvrđuju naše priče i želje.
