Godina iza nas potpuno nam je promijenila način života i mnoge do tada nezamislive scene postale su nam “normalne”. Jedna od scena koja se mnogima urezala u pamćenje je privremeni nestanak nekih prehrambenih proizvoda u dućanima. Naviknuti da nam je sve uvijek i svugdje dostupno, slike praznih polica, zatvorenih tržnica i ograničenog rada dućana, kod mnogih su izazvale strah, ali su nas ujedno okrenule prema lokalnoj, domaćoj proizvodnji.
Odjednom je imati vrt ili barem “vezu” za domaću salatu, jaja, pomidore ili tikvice, postalo itekako poželjno, a s obzirom na to da je većina uobičajenih aktivnosti postala nedostupna, mnogi su počeli tražiti i načine da ispune vrijeme i odmaknu se od konstantnog bombardiranja informacijama o bolesti, pandemiji, krizi..
(Ne)dostupna hrana
Kako osigurati dio hrane, a usput boraviti u prirodi, naći zanimaciju i ostati fizički aktivan? Jedan od odgovora je – vrtlarenje.
OK, nije koronavirus jedini razlog zbog kojeg sve više građana pokušava pronaći svoj “zeleni prst”. Svijest o potrebi smanjenja potrošnje, ideje zdrave prehrane i zdravijeg načina života već godinama sve jače odjekuje javnim prostorom, ali pandemija je sve to još malo naglasila.
S tom se ocjenom slaže i Ana Smokrović, kulturologinja, vrtlarica, poduzetnica koja stoji iza “Aninog povrća“, edukatorica, doktorandica, šaptačica biljkama… ma sve skupa jedna totalno posebna žena.
“Istina, na vidjelo je izašao problem dostupnosti, konzumerističko obilje nam je omogućilo da imamo sve stalno, ali to je na kraju ispala nesigurna priča jer mi samo ne znamo ništa proizvesti i jako smo ovisni o vanjskim silama. Osjećaj da nešto znaš uzgojiti daje, između ostalog, osjećaj sigurnosti” kaže nam Ana dok obilazimo njen kastavski zeleni kutak.
S Anom smo se našli kako bi nam otkrila neke tajne vrtlarenja; zašto je to tako fora, je li teško i skupo, što je nju uvelo u taj čudesni svijet…
“Da ste me upoznali prije 10 godina rekli bi ste da sam zadnja osoba koja bi se time bavila. Jela sam jer moram jest, ali uopće nisam imala interes za hranu. U jednom trenutku odselila sam se vani i shvatila kako mi na Kvarneru zapravo živimo na super mjestu, kako imamo odličnu hranu, odličnu riječku placu, salatu iz vrta…
Ali to sam shvatila tek kada sam odselila. Kada sam se vratila sam odlučila naučiti uzgajati hranu. Malo pomalo sam našla svoje mjestu u prirodi kroz taj predivni svijet vrtlarstva. Ubrati nešto što si sam posijao i to pojesti… to je jedan od najboljih osjećaja na svijetu. Sada, kada sam neko vrijeme bez vrta postanem kao pas u kavezu. Moram doći u vrt, „uzemljiti se“, taj kontakt sa zemljom ima jako terapeutski učinak. Svi se na kraju navuku na to, dođu na radionicu i uđu u jedan divan svijet tišine i prirode” govori nam Ana.
Možeš, ako želiš
Naravno, vi ćete sada “ja nemam vrt”, ali to vam nije izgovor. Nije ga imala ni ona pa joj je to postao ne samo hobi već i profesija. “Svaka zapuštena leha, livada, dolčić imaju potencijal” reći će ona, a u konačnici svoju hranu možete uzgajati i na – balkonu.
Da, dobro ste pročitali, na balkonu. Kako? E, za to smo vam pripremili video intervju s Anom u kojem nam je otkrila brojne zanimljive stvari: Možemo li zaista uzgajati hranu na balkonu, što je najbolje i najlakše uzgajati na balkonu, što je domaća hrana, kako doći do dobrog sjemena, moramo li zaista pričati sa svojim biljkama i, ono najvažnije, postoji li još uvijek pomidor našeg djetinjstva?
Odvojite 10-ak minuta, zaista se isplati.
