Računala nam vrte Rocket League. Upisujemo casual postavke, odabirući pritom 3v3 jer nam treba stranac da ga okrivimo kada izgubimo. Ipak, krenulo nam je dobro. Rečenica koju sam imao prilike čuti prvog dana autoškole gubi bravo!: znaš udariti autom loptu. Vodimo 2:0 s 3:48 do kraja utakmice: pogurnuo sam odbijanac za 1:0, dok je on morao zavrnuti bolid u letu te loptu poslati iznad svih u rašlje za 2:0. Obranili smo par udaraca i sve je bilo spremno za dolazak gg guys, ali protivnici, ususret porazu, odlučili su iskoristiti dano vrijeme. Odlučili su kako smo mi pravi ljudi za Dreaming Doge NFT. Da, Dogecoin, ali Dreaming Doge NFT? Tako je, ostvaraj američkog san, ali u Metaversu s našim NFTom. Upoznat ćemo vas i XRP-om, samo da završe problemi sa sudom; što kažete? Kažemo kako smo pobijedili 2:0, kako ćemo naše esports karijere financirati na drugi način, ali i kako ustvari ne znamo ništa o NFTu.
Kao ni ostatak šire javnosti koja NFT pronalazi jedino u sudnici ili na kraju priče. Igraće i sportske zajednice burno su reagirale na dosadašnje pokušaje uvođenja kripto praksi; Gabe Newell istaknuo je kako je sama blockchain tehnologija vrhunska, ali kako je njena upotreba super sketchy. To je sintagma koja prožima razgovore šire javnosti koja upućuje na propale primjere kao što su John Terry ili De’Aaron Fox. Iako je naša utakmica potvrdila taj strah ili ustvrdila željeni prevarantski sentiment novih tehnologija, pokazala je kako su one odavno prožele našu svakodnevicu. Radi tog koraka iza potrebno je upoznati, kako blockchain, tako i NFT; ne radi ulaska u područje, već radi mogućnosti bazičnog raspoznavanja novog sloja svakodnevice. Upravo to je bio cilj drugog susreta ciklusa OK knjižnica, OK zajednica, NFTevi – ponzi, ludilo, oboje, nijedno?. Susret je vodio hrvatski blockchain developer i konzultant Bruno Škvorc koji je u kratkim crtama mnogobrojnoj publici morao objasniti tko, što, zašto i čemu NFTevi.
Ishodišna točka je razrada same kratice: NFT = non-fungible token. Pitanje fungibilnosti predstavilo se kao prva zapreka u razumijevanju jednog dijela kriptosvijeta, ali pitanje na koje je Bruno Škvorc dao živopisan odgovor:
“Kada je nešto fungibilno, znači da su jedinice neke grupe međusobno zamjenjive. Dvije novčanice od 20 kuna su fungibilne. Novčanica od 50 kuna i 20 kuna nisu jer imaju različite vrijednosti. Moja mačka nije fungibilna s vašom mačkom jer imamo nekakva iskustva vezana uz tu mačku. Fungibilnost = zamjenjivost unutar neke grupe.
Kako je sve otpočelo?
“NFT ludilo započinje 2017. godine kada izlaze CryptoKitties, nasumično generirane sličice mačaka za kojima su se ljudi pomamili. Bila je to jako aktualna i popularna igra jer je bila pristupačna i vizualna. Svaka mačka bila je jedan NFT, oni su se mogli spajati, a njihovi DNA uzorci su se miješali i tako bi nastajala nova mačka. Igra je još uvijek relativno aktualna, nema ni 1% nekadašnje popularnosti, ali još uvijek je aktivna. To je bio prvi val na Ethereum blockchainu koji je zapravo popularizirao i sam blockchain, Ethereum, te sve što se na njemu događa. Toliko da je mreža stala na par dana i drastično usporila/poskupila.”
Novac je fungibilan: jedan dolar je uvijek jedan dolar… uglavnom. I uglavnom nekome nije bitno ako plaćate u dućanu s novčanicom dolara koju je držao Elvis ili svježe isprintanom. Kanonički primjer nefungibilnosti su kolekcionarske kartice. Ako imate Pokémone, onda jedan Pokémon nije fungibilan s drugim Pokémonom. Na tome se zasniva cijelo kolekcionarstvo. U teoriji imamo dvije kategorije: fungibilno i nefungibilno. Fungibilan je novac: 1 bitcoin = 1 bitcoin, 1 ether = 1 ether, 1 dolar = 1 dolar. Nefungibilni su kolekcionarski predmeti.”
Ipak, Škvorc upozorava kako praktičarski pogled na fenomen fungibilnosti ukazuje kako je prvenstveno riječ o spektru, a ne o binarnim oprekama:
“Gotovina nije fungibilna u potpunosti jer ima serijski broj. Običnom čovjeku to nije bitno; on kada ulazi u dućan ne čita brojeve. Ali ako je ta novčanica dio pljačke ili ju traže, onda se itekako pazi na broj novčanice. Tada keš nije fungibilan jer se jako brine o tome koji broj piše na novčanici. Pokémon kartice nemaju serijske brojeve te su po tome kartice u istoj skupini zapravo fungibilnije od keša. U videoigri u kojoj imate mačeve od kojih vam jedan daje +1 na sreću, drugi +1 karizmu, treći +1 snagu, ali izgledaju vizualno isto, do igrača je koliko je on fungibilan. Ako igrač brine o tome da samo izgleda kul, mačevi su mu fungibilni. Ako su mu bitne performanse, onda su nefungibilni. Sve ovisi kako vrednujete.
Isto tako u kriptovalutama imate fungibilnost s različitim podznacima. Ako upotrijebite nekakav mikser – alat za skrivanje tragova transakcije – već sada imate aplikacije/platforme/mjenjačnice koje odbijaju vaše kriptovalute ako su u prošlosti imale dodir s mikserima. Samim time kriptovaluta – naoko najfungibilnija od svih – prestaje biti fungibilna jer više ne vrijedi u očima neke institucije. Ukratko, svodi se na to da je unikatnost nečega nešto do čega nam je stalo, ali ovisi o osobi do čega točno mu je stalo po pitanju te unikatnosti.“
NFT-eve nije briga za cijenu
“Cijena se određuje na tržištu na kojem se prodaje (OpenSea, X2Y2, LooksRare) i ja ga kao vlasnik NFT-a mogu staviti na prodaju na svakome od njih. Ako ga stavim na prodaju na jedan, on nije automatski na prodaju na svima. Svako od tih tržišta ima svoj pametni ugovor (decentraliziranu aplikaciju) u kojem piše koliko košta te kako je to rekao njegov vlasnik. Iz tog ugovora se iščitava cijena NFT-a. Podatci se tako snimaju u ugovoru te globalnoj bazi.”
Upravo unikatnost je glavno obilježje NFTeva, a nju ćemo uvijek moći dokazati kriptogramskim i matematičkim putevima. To nas vodi do drugog osnovnog pojma kriptosvijeta: blockchain.
“U principu je riječ o jednoj velikoj, globalnoj bazi podataka koja je zapravo jedan veliki excel sheet. Postoji jedan veliki excel sheet u koji je ulogirano veliki broj ljudi. Sve što ti ljudi rade je da promatraju da osoba čija je neka ćelija mijenja samo vrijednosti u njoj. To je to. Cijeli blockchain je praćenje bilanci raznih ljudi. Ako imamo Alice koja želi platiti Bobu dva bitcoina, sve što mora napraviti je oduzeti sebi dva kako bi onda imala kredita za dodati. Svi mineri na blockchainu zapravo promatraju te promjene i onaj koji prvi primijeti javlja svima drugima da je primijetio promjenu zbog čega ga excel sheet nagrađuje dodatnim bitcoinima. Praćenje situacije i javljanje se nagrađuje u samoj valuti. Znači, imate kolektivnu bazu podataka koja drži razne bilance raznih ljudi.”
U slučaju NFTeva, postoji par modifikacija spram samih kriptovaluta:
“Kod NFT-eva se isto radi o tablici, ali ona ima više vrijednosti. Ako imamo figuricu crvenog samuraja, ona ima više vrijednosti: boju, identifikacijski broj, vještinu i ime. Svaki od njih je unikatan prema tome. Ta tablica je dvodimenzionalna; nemate samo redove i stupce, već i redove u redovima u kojima vi možete zapisati tko je vlasnik kojeg reda. Kod običnih kriptovaluta imate smo ime/adresu i količinu, dok kod NFT-eva imate i ostale podatke, kao i polje koje označava tko je vlasnik. Od običnih tablica se razlikuju u tome što se nalaze na blockchainu, globalnoj bazi podataka, koju svi mogu u bilo kojem trenutku provjeriti i matematički potvrditi. Nema posrednika, nema servera koji može pasti, nema vladine institucije koja će blokirati pristup, već je dostupna svima javno.”
I samo pitanje vlasnika je, prema Bruni Škvorcu, lako riješeno: samo vlasnik (potpisan u blockchainu) smije promijeniti podatke unutar tablice. Kada vlasnik upiše ime drugoga, automatski se prava prenose na njega. Jednostavno? Zasad ide. Ipak, zašto se upravo sada pojavljuju NFTevi? Čemu nam oni mogu poslužiti u modernom svijetu? Prvi odgovor ukazuje na sitnice o kojima ne razmišljamo:
“Ako imate sportski sat Garmin ili ako igrate na Steamu, dobivate razne značke postignuća. Ako se firma koja je odgovorna za njih propadne, vaša postignuća propadaju. Njihov server nestaje i sve što ste postigli nestaje. Možda zvuči trivijalno, ali za ljude poput mene nije. Dosta je bitno da možete iskustvo na nekoj platformi uzeti sa sobom, postojala ona ili ne.
Kada u stvarnom životu otrčite utrku dobit ćete medalju te ako organizator utrke propadne ona neće nestati. U ovom slučaju hoće. Sve što ste postigli, nestaje. Kod NFTeva vaše značke mogu biti na vašoj kripto adresi te su zauvijek vaši. Ako Garmin propadne i za 20 godina dođe Garmin II ili neka druga firma, oni mogu jako lako provjeriti vašu adresu za postignuća te vam možda dati neki pojačani profil ili popuste ili druge benefite samo jer mogu vidjeti vašu prošlost. Zvuči trivijalno, ali je jako bitno.“
Drugi odgovori samo grade na tome. NFTevi mogu biti diplome, ulaznice, pristupni podaci, kartice za ulaz u firmu ili stan. Škvorc ukazuje kako već postoje platforme koje omogućuju ljudima da pomoću NFTa otključavaju vlastite stanove u trenutku kada se nalaze dovoljno blizu. I ne – nitko ne može samo prekopirati vaš NFT:
“Ne postoji mogućnost da netko uzme NFT, prekopira ga te samo dobije kopiju ključa. Posjedovanje NFT-a je matematički provjerivo i kriptografski osigurano. Nitko ga ne može ukrasti ili lažirati te ući u stan.”
NFTevske cake
“Veliki problem današnjih NFTeva je to da jako puno izdavača radi kompromis takav da je sam medij na centraliziranom serveru. Ako on padne, sličica nestaje. To je nešto protiv čega se borimo te nastojimo revolucionizirati. Većini ljudi to nije bitno jer koriste NFT-eve za kratkoročni profit. Ako se kupi centralizirani NFT koji ima veliku šansu nestati, većini ljudi nije bitno jer će prodati nekome drugome. Većina tržišta je igra muzičkih stolica u kojoj će netko ostati stajati kada stolica ponestane. Kod sličnih NFT projekata treba puno istraživati.
Većina platformi/tržnica ima centralizirani tim koji upravlja procesima. Oni su obično i policija koja provjerava probleme s pravima i plagijatima te miču prikaze NFT-eva. Ne mogu ga maknuti s blockchaina, ali mogu odlučiti da ga ne prikazuju. Oni su ti koji su odgovorni za taj sustav; neki blockchainovi imaju ugrađene sustave za prijavu plagijata, dok drugi ovise o tome da ih tim označi i makne s platforme. Kod OpenSea-a negdje od 75 do 80% prometa je upravo prevara gdje ljudi naprave kolekciju prije službene kolekcije nečega. Primjerice, Luka Modrić najavi svoje NFT-eve te se u tom trenutku izdaje na stotinjak kolekcija na kojima piše Luka Modrić. Kod ogromnih platformi koje nisu kvalitetno napravljene po pitanju filtriranja sadržaja prevare znaju potrajati i do šest mjeseci.”
Ipak, važno je ne odletjeti preko ograde kada se govori o njegovim mogućnostima. Primjerice, NFTevi nisu najbolje rješenje ako se želi provjeriti originalnost prave robe. Da, možete zalijepiti NFT u tenisicu te time isto potvrditi, ali što ako netko isti jednostavno odreže te zalijepi za drugu tenisicu? Podizanje ramena nije odgovor.
Kada kažemo NFT, vizualizacija nam govori kako je prvenstveno riječ o crtežu, slici, umjetnini! Škvorc samo potvrđuje kako je umjetnost defaultna upotreba kada su u pitanju NFTevi: svi rade slike na blockchainu. Međutim, kriptosvijet bio bi daleko siromašniji da drži samo do umjetnosti. Primjerice, vrlo su popularni reputacijski NFTevi pomoću kojih gradimo digitalnu reputaciju (a i lako ju brišemo) te koje ne možemo poslati drugome. Isprva očuđuje, ali u praksi je daleko jednostavnije:
“Primjerice, postoji blockchain na kojem ljudi glasaju svojim tokenima o promjenama tog blockchaina. Svakim glasom dobivaju jednu zvjezdicu. Nakon nekog vremena vidjet ćemo koliko tko ima zvjezdica te preko toga možemo nekome dati prednost.”
Izuzetno su popularne i digitalne nekretnine:
“Postoje digitalni komadi zemlje u virtualnim prostorima koje nazivamo Metaverse i na njima možete graditi digitalne kuće, objekte itd. To je jako popularno, posebice u doba virtualne stvarnosti i pandemije kad smo kod kuće. Ujedno, projekti su procvali preimenovanjem Facebooka u Meta. Bitna razlika je da ono što Meta gradi je igra na njihovim serverima koja će vam uzeti 50% provizije ako odlučite tamo prodati kućicu. Decentralizirane digitalne nekretnice nemaju cenzuru, posrednika, kao ni mogućnost da vas netko zaustavi.“
Trebat će vremena…
“NFT se još ne koristi jer ga država ne priznaje blockchain tehnologiju. Kada oni shvate da je to bolje od svega što imamo, tek onda će je početi koristiti, ali dodatni problem toga je da bi u Hrvatskoj 80% radne snage ostalo nezaposleno. To je toliko automatski. Kada bismo prešli na kriptokunu, posao porezne bio bi srušen jer je na blockchainu sve transparentno. Jedan dobro posloženi sustav može zamijeniti birokratski sustav. Zato mi iz Ubika lobiramo kod Vlade i raznih firmi da sve više počnu koristiti blockchain na racionalne načine, za zamjenu arhaičnih tehnologija.”
Što je zaključak svega napisanog? NFT je bilo koja stvar koja ima nekakvu rijetkost koja se može pripisati vlasniku i samo tom vlasniku; digitalni novčići koji dijele atribute unutar kolekcije, ali članovi te kolekcije nisu jednaki. Pronalazimo ih u raznim oblicima, na raznim platformama, s mnogobrojnim mogućnostima koje još nisu ni izbliza iskorištene. Unatoč tome što je publika pokazala kako razumije osnovicu, Bruno Škvorc nije se libio ponoviti kako bi volio da s predavanja otiđemo sa sljedećom mišlju:
“Većina ljudi o NFTu razmišljao kao o sličici koju su skupo platili. Pravilni način za razmišljanje je da NFT bilo koji red bilo kojeg podatka kojem ja mogu matematičkim putem dokazati vlasništvo. Zašto je to bitno? Ako razmišljamo na taj način, onda dobivamo pravu bazu podataka koja nije povezana s umjetnosti, već može sadržavati bilo šta.”
Hoćemo li nastaviti vrištati na svaku pojavu NFTa u javnosti? Vjerojatno, ali ovo nam je ipak bio prvi spoj. Možemo već rezervirati i drugi, zar ne?
Programski ciklus imena “OK knjižnica, OK zajednica” u kojem OK simbolizira pojam “otporne knjižnice” posvećen je osnaživanju zajednice i pojedinca u kontekstu izazova suvremenosti i budućnosti na najrazličitijim područjima života – psihološkom zdravlju, urbanističkom razvoju, tehnološkim revolucijama… Sadržaji programa usmjereni su prema novome, progresivnom i budućnosti s ciljem učenja, inspiriranja i usmjeravanja prema konkretnim akcijama. Financijsku podršku projektu “Otporna knjižnica za kvalitetniju zajednicu” koji je dio obilježavanja 2021. kao Godine čitanja pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu kroz program American Cornera.
