Mislili smo da razumijemo. Dogodi se svakome, kao pad niz stepenice. Postepen je to proces, ali učinkovit, pun samopouzdanja, povjerenja u ono malo brošura i ljudi što smo pročitali te rečenica kao što su “znam što radim”, “razumijem što me čeka” ili “uopće se ne brinem”. To su konstrukcije poslije kojih, razgaljeni našim odgovorima, promašimo nekoliko zavoja i shvatimo kako nam možda nisu najbolje objasnili studiranje, bitcoin, kapitalizam, mačji pijesak, dvostruki pelin, “TO, TO” u Toi-Toi-u, klik-klak klamerice, NFT ili više-manje svijet koji nas okružuje. I onda se počinju događati panika, bijes, tuga, ali i povratak na početak koji smo propustili; početak koji nam nastoji kazati kako, što da radimo, je opet došlo vrijeme da prvo razumijemo svijet, a onda tek radimo promjene u našim životima. Upravo to je bila temeljna teza urednika i izdavača Nevena Kepeskija koji je s predavanjem Umreženi ili zamreženi? Život generacije D u doba fake newsa, fake lifestylea i influencerske kulture gostovao u galeriji Dječje kuće koja je tako imala prilike počuti kako su se svijet, ali i nove generacije promijenile.
Korak unazad iliti kontekstualno gacanje
A svijet se dramatično promijenio! Ipak, ne možemo tu tvrdnju samo na tome ostaviti. Kako bi dočarao promjenu, Kepeski je odlučio usporediti 2022. s onom kraja fin de siècla, 1900. godinom. Prva razlika je kvantitativne naravi jer dok je krajem 19. stoljeća Zemljom hodalo 1,6 milijardi ljudi, danas njome hoda osam milijardi ljudi. Ne samo što ih je više, već i dulje žive; prosječna životna dob je s 53 godine skočila na 73 godine. Kako? To nas pitanje vodi prema medicinskim, tehnološkim i, u konačnici, društvenim revolucijama. Medicinske su demografsku eksploziju podmazale otkrićem cjepiva, penicilina, inzulina i mnogim drugim uvidima pomoću kojih je borba protiv niza bolesti postala moguća. Tehnološke su uspješno promijenile svaki ustaljeni obrazac ponašanja. Sam pogled na revolucionarnu akceleraciju razvojne putanje putovanja (brod je do SAD-a nekada putovao između 6 i 14 tjedana) te komuniciranja (telegraf blijedo gleda u internet) pokazuje nam u kojoj mjeri se svijet promijenio. Jednostavno, svijet je bio analogan, dok je danas potpuno digitalan.
To je bazični okvir unutar kojeg funkcioniramo, ali okvir koji treba a) osvijestiti, a onda i b) iznova i iznova interpretirati ako uopće želimo razmišljati o mogućnosti promjene. Kepeski ističe kako se navedene promjene nisu dogodile u vrijeme Tutankamona, već pred očima naših roditelja i nonića/nonica. Upravo zbog toga je naš zadatak biti u interpretativnom kodu jer stalno moramo interpretirati što nam se događa ako želimo dohvatiti društvene promjene. Upravo u njima leže najveće promjene jer smo uspjeli u samo sto godina preustrojizi kolektive u marketinške jedinice za koje laž nije vrlina, ali zasigurno više nije ni mana.
Junaci dana iliti Pajo Patak sponzorira ovaj tekst
Ako želimo interpretirati sadašnjicu, moramo znati koliko lica ona ima. Prvo koje se nameće ono je Voltairea s obzirom na to kako zadnjih nekoliko stoljeća živimo na paradigmi prosvjetiteljstva: možemo uvijek biti pametniji, brži, sposobniji i to zahvaljuju obrazovanju i znanosti. Ipak, Kepeski ističe kako druga lica pokazuju kako je napredak došao do točke gdje ima bug. Primjerice, Pajo Patak kao lice 21. stoljeća ističe važnost novca s obzirom na to kako je pojačao pohlepu na najjače. Iz povijesne riznice mnogi izvlače Machiavellija čije se temeljne ideje vraćaju u svakodnevni diskurs.
Ipak, jedno od najvažnijih lica naših dana pripada Marku Zuckenbergu koji je redefinirao ideju kolektiva s obzirom na to kako danas ima više Facebook korisnika (3 milijarde) od kršćana (2,3 milijarde). Ta strateška promjena donijela nam je još dva radna lica. Jedno od njih je ono Mistera Trolla čija je glavna funkcija zbuniti ljude te učiniti kaos mogućim na društvenim mrežama na kojima operiramo mi, zadnje lice 21. stoljeća. Mi, digitalni kmetovi koji istodobno troše i proizvode sadržaj na mrežama koje se konstantno bore za našu pažnju koja će uvijek biti na cijeni. Kepeski tako podcrtava činjenicu kako nas društvene mreže tjeraju i nude nas da budemo na njima što duže i da se s maramicom u ruci tome veselimo; zahvaljujući Googleu nam postepeni svi procesi postaju prespori (iako istovremeno bindžamo sezone i sezone serija na Netflixa), dok zahvaljujući Facebooku prihvaćamo činjenicu kako smo dobrovoljci agresivnog marketinškog napada.
Internet i marketing tako danas predstavljaju ubojitu kombinaciju čije pogonsko gorivo predstavlja junk news. Jednostavno, društvene mreže ne nagrađuju vjerodostojnost, već viralnost. Za našeg gosta to je svijet koji nas interpretira kao stimulation junkiese kojem više nije važno ako je pas ugrizao čovjeka ili obrnuto; ugrizao ga je! U tom svijetu, svijetu sve izraženije složenosti, cvjetaju teorije zavjere koje svakom velikom događaju u svijetu nude alternativnu istinu. I dok smo ih prije društvenih mreža znali klasificirati, Kepeski ističe kako to danas postaje sve teže s obzirom na to kako se ljudi unutar internetskih džepova samo ukopavaju u svoj uvjerenja, istodobno pokazujući želju da budu žrtve, ali i spasitelji svijeta kojim još uvijek Tito, Hitler i Kennedy lutaju argentinskim obroncima. Pandemijske godine samo su još jednom pokazale kako je internet uspješno spojio teoretičare zavjera u jednu koherentnu cjelinu.
Ništa novo iliti pustite mlade da odrade svoj dio posla
Ipak, ima onih kojima cijela priča nije u tolikoj mjeri, kao npr. publici u srednjim godinama, očuđujuća: mladi. Sada se razvija generacija koja će se baviti poslovima koje trenutno ne možemo zamisliti, ali i generacija koja je već sada uspjela razviti svoje kanale što, za naše prostore, najbolje pokazuje fenomen turbofolka; glazbe koju nećete naći na mainstream kanalima, ali hoćete na službenim listama i noćnim klubovima.
Za mnoge to ostaje neprevodiv fenomen s obzirom na to kako turbofolk ne sadrži elemente folka (majka, rodni kraj, tradicionalne vrijednosti i glazbene obrasce), već popa (kako pronaći dečka/curu, provod, seks, preljub). Gledajući na njega kao na odraz zapadnjačke mainstream tradicije (npr. Rihanna, Dua Lipa), turbofolk postaje temelj klinačkog, neodgovornog, adolescentskog ponašanja koji se može prepoznati u svakoj generaciji. I koliko god sad grintali i prigovarali, svaka generacija ima svoj prostor zabluda, loših ukusa i predrasuda te ju to ne čini ni boljom ni gorom od prethodne ili buduće. Samo drugačijom.
A upravo nam drugačije treba za razumijeti ovo vrijeme.
Obratio pažnju: David Čarapina
Photo: Steve Buissinne (Pixabay)
