Iskustvo po iskustvo, istraživanje po istraživanje i slika jednog razdoblja polagano počinje izbijati u našim istraživačkim tamnim komorama. Nakon što smo već imali prilike pisati o poduhvatima prezentiranima od strane InfoCova te Borisa Jokića, drago nam je što smo tijekom Festivala znanosti dobili još jedan dio slagalice. U prizemlju Dječje kuće pozornica je pripala Mariji Brajdić Vuković koja je održala predavanje „Očaj“ i „Sreća u doba nesreće“: raznolikost ženskih doživljaja pandemije i otpornost. U sklopu njega bili su ponuđeni rezultati istraživanja koje je prošle godine izašlo u izvornom znanstvenom radu Očaj i sreća u doba nesreće: raznolikost ženskih doživljaja karantene za vrijeme COVID-19 pandemije kojeg je uz gostujuću predavačicu potpisuje i Karin Doolan.
O kakvom je istraživanju bilo riječ? Shvativši tijekom pandemije koliko je važno okinuti i sačuvati presjek razmišljanja i osjećaja, Brajdić Vuković i Vulin odlučile su provesti anonimno online istraživanje u razdoblju od 14. do 24. travnja 2020. godine pri čemu su nastojale pronaći gro odgovora na pitanje kako izgleda pandemijska svakodnevica? Kroz uvid u svakodnevicu, otvaranje prozora osobnog narativa, nastojalo se dobiti uvid u širi političko-ekonomski-društveni kontekst. Eksploratorni momentum za cilj je imao ocrtati pandemijske prakse, točnije, društvene prakse koje se pojavljuju (ili nastavljaju) tijekom COVID-19 pandemije. Kroz otvorena pitanja nastojale su se ocrtati razmišljanja o pandemiji na različitim razinama, pandemijska svakodnevice te pogled u budućnost. Posebice je budućnost bila s zanimljiva s obzirom na to kako su sociologinje htjele saznati otkud ljudi crpe svoja razmišljanja o budućnosti, ili riječima gošće, ljudi ne razmišljaju niotkuda.
A onda je došao trenutak koji je trenutak koji je definirao istraživanje: anketu je ispunilo 447 osoba, a među njima se našlo 393 žena. Kada kažemo žene, kažemo u ponajvećoj mjeri pripadnice elite prema zanimanju i stupnju obrazovanja; odraz je to i odabranog snowball pristupa. Prateći dominante crte prvotnog uzorka, istraživačice su došle do konačnog uzorka od 213 žena, točnije, pripadnica elita. Na temelju tog uzorka primarno su se okrenuli dobnim i unutar klasnim razlikama, ali i promišljanjima o tome da ako su više klase trpjele neugodna iskustva ili probleme jer možemo zaključiti da problemi koji se nalaze u privilegiranoj klasi mogu dobro odraziti još veće probleme u nižim klasama.
Razina osobnog života
Osnovna razina nam otkriva tipičan set aktivnosti koji je ispitanima pomogao: briga za djecu, kućanski poslovi, obavljanje posla, zajednički ili odvojeno kuhanje, aktivnosti s obiteljima itd. Ispunjeni i sadržajni dani su za sve ispitane prolazili bez već varijacija. Sličnu priču nude nam i navodi ključnih riječi koje sežu od topline, ljubavi i solidarnosti do teškog hendlanja obaveza, emotivnog kontinuuma i napetosti i straha, ali nade. One se zasigurno ogledaju i kroz opise budućnosti ispitanih i njihovih obitelji: financijska nesigurnost, odnosi s drugima i obitelji, obrazovanje, zdravlje itd. Ipak, među promišljanjima se potkrala (ne)mogućnost putovanja kao klasni podsjetnik, dok je primjetna bila i herojska otpornost, manju zabrinutost oko budućnosti, koju su pokazale žene bez stalnog zaposlenja.
Razina društvenog konteksta
Preuzimajući ulogu kritičkih promatračica, ispitane žene su razmišljajući o svijetu prvenstveno promišljale u smjeru pitanja ljudskih prava i sloboda, klimatskih promjena, antropocena, društvene nejednakosti, globalizaciji, medijima, čak i razmišljanjima o nastajanju nove solidarnosti. Pritom budućnost svijeta nisu gledale ružičastim naočalama s obzirom na to da su isticale zabrinutost za ljudske slobode, neprilike za okoliš, ekonomsku krizu itd. Široki zahvati pokazuju kako su žene usvojile kritički odnos spram dominantnog društvenog narativa, medija, praksi, društva te ljudskog roda. Kao što je istaknula Brajdić Vuković, gledaju na svijet sa zrnom soli.
Klasna/dobna perspektiva
Sada je došlo vrijeme ogromnih razlika među ispitanicima. Naime, unutar-klasne razlike ponajviše su se iskazale u pitanjima poslovne sigurnosti, roditeljskog statusa te pogleda na bližu i dalju budućnost. Primjerice, mlađe žene bez djece su uglavnom bile nesretne životom tijekom pandemije za razliku od onih koje su živjele s partnerom. S druge strane, žene s mlađom djecom našle su se u teškom razdoblju s obzirom na to kako nisu mogle u isti čas i raditi i paziti na djecu. U tim trenucima pokazala se izrazita važnost infrastrukture brige, točnije, pokazalo se u kojoj mjeri je ista zakazala. Pored svega toga, pokazalo se kako su žene (ponovo) radile više u kućanstvu; nije potrebno isticati kako je situaciju samo gora kako se spuštamo niz klasno stablo.
A sad najbitnije pitanje: što nam znače dobiveni rezultati?
Individualističko shvaćanje pitanje izgradnje otpornosti kod perspektive elita moguće iščitati kroz ekonomske, društvene, kulturne i osobne resurse. Ako imamo posao i zadovoljavajuć primanja jasno nam je kako to samo pomaže izgradnje otpornosti. Pritom je gošća istaknula važnost kvalitete stanovanja te kako se mogu uočiti goleme razlike između onih koji su živjeli u/izvan grada. Društveni kapital prvenstveno se ogleda kroz kvalitetne odnose s drugima, kao i važnost solidarnosti u trenucima kada dolazi do kriza. Kulturni? Oni koji su imali vještine i znanja da uvežu samoodržive aktivnosti u vidu uživanja u kulturnih sadržajima bezbolnije su prošli zadnje dvije godine. Ostali sam namo osobni resursi koji su se primarno materijalizirali kroz pitanje nade, kao i stava prema života; optimizam je skupa, ali prijeko potrebna roba. Gledajući širi političko-ekonomski-društveni kontekst, neupitno je kako otpornosti pomažu diverzificirana i održiva ekonomija, političke slobode, dostupne i kvalitetne javne usluge te – očuvana priroda.
Do iduće pandemije!
