Vođeni smjernicama autorica Diara J. Townes i Claire Wardle u članku “In 2021, it’s time to refocus on health and science misinformation” pripremili smo tri načela koja — ovisno o kontekstu — postaju podloga znanju koje će biti naše najveće oružje protiv dezinformacija u nadolazećim godinama.
Prva i najvažnija stvar za koju svi znamo da nas čeka u nadolazećoj godini je cjepivo. Međutim, uz cjepivo te niza pitanja o roku trajanja novog normalnog u novoj godini moramo se pripremiti i na nesagledivu količinu znanstvenih dezinformacija.
Kada govorimo o dezinformacijama javnost se prvenstveno okreće prema državi te politici, tradicionalnim utjelovljenjima moći u svijetu. Ipak, s dolaskom pandemije, koja je široj javnosti dodatno podcrtala važnost provjerenih informacija o prijetnji s kojom se suočavamo, fokus medijske zajednice nužno se pomakao prema novoj prijetnji — znanstvenim dezinformacijama. One nisu novina 2020. godine, ali su dolaskom pandemije došle u centar pažnje nakon niza proboja u razne medije. Od onih na koje se volimo nasmijati do onih koje dolaze na korak da se počnete pitati tko je u pravu, naš pristup znanstvenim dezinformacijama u narednih 12 mjeseci mogao bi imati velike reperkusije na mišljenje javnosti o dosezima cjepiva. Vjerujemo kako sljedeća tri načela predstavljaju prvi korak u borbi protiv istih.
EDUKACIJA NOVINARA O ZNANOSTI I METODOLOGIJI IZA NJE
Medijski proboj u znanstveno polje istraživanja kroz zadnjih devet mjeseci rezultiralo je nizom promašenih, ali i opasnih prognoza. Došlo je do svojevrsne erozije činjenica u javnosti koja je iz tjedan u tjedan dolazila u kontakt s nizom istraživanja čiju su znanstvenu etiketu mediji okretali u smjeru nepogrešivog autoriteta.
Tako simplificirana (ali i uzdignuta) znanost kroz mjesece je počela gubiti povjerenje u javnosti jer kako je bilo moguće da se niz istraživanja pokazao netočnim ili neispravnim. Erozija povjerenja u znanost kao autonomnog polja rezultiralo je destabilizacijom i najčvršćih uvjerenja iza kojih je znanstvena zajednica stajala po pitanju pandemije.
Ako želimo napraviti okret na medijskom planu, izuzetno je važno da educiramo novinare o znanstvenoj metodologiji koja može varirati na niz načina zbog kojih je nemoguće donositi šire zaključke. Primjerice, predmet istraživanja može biti izuzetno uzak zbog čega može doći do drugačijih zaključaka. No, to nije razlog da se isti razglasi kao drugačiji glas u zajednici nego da se napravi opširnije istraživanje poslije kojeg bi se potencijalno moglo govoriti o samoj temi istraživanja.
Sada je više nego ikad potrebno da educiramo novinare o osnovnim pojmovima u znanosti. Jedino tako možemo očekivati pojavu uvida u istraživanja iza koje stoji znanstvena zajednica s jasnim zaključcima, kako za znanost, tako i za javnost.
PODIZANJE SVIJESTI O MANJINAMA U NOVOM NORMALNOM
U svjetlu slučaja taksista koji je prvenstveno protresao kulturnu zajednicu, potrebno je ponovo istaknuti kako nisu svi jednako pogođeni pandemijom. Njima je potrebno pristupiti na način u skladu s njihovim kontekstom koji donose na stol (npr. pristup romskim zajednicama na našem području) jer jedino kroz razumijevanje niza specifičnih zajednica možemo ostvariti i niz komunikacijskih strategija po pitanju širenja utemeljenih činjenica po pitanju cjepiva. U suprotnom, riskiramo njihovo zatvaranje i okretanje sumnjivim autoritetima.
Moramo si samo priznati kako ne postoji jedna priča za svih.
ZDRAVSTVENI I POLITIČKI GOVOR SE MEĐUSOBNO NE ISKLJUČUJE
Ipak, ključni korak koji moramo poduzeti u borbi protiv znanstvenih dezinformacija je taj da počnemo razumijevati svijet u kojem živimo. Svijet koji funkcionira kao dinamična mreža u kojoj sudjeluje ogroman broj aktera raznih veličina. Znanstvena dezinformacija se lako rješivom čini samo ako vjerujemo u znanost odjeljenu morem od svijeta. Kao takvu je onda nije teško zamisliti kao zajednicu koja bi mogla preuzeti na svoja leđa ulogu nezavisnog arbitra. Znanstveni savjet ili stožer će nas javnim (pro)kazivanjem krivih činjenica razriješiti dezinformacijskih muka.
Nažalost, to se ne događa. Dezinformacija se nije zaustavila širiti; štoviše, (očekivano) se povezala s drugim društvenim problemima. Političke zajednice počele su se spajati s nizom znanstvenih narativa koji potencijalno mogu imati velike posljedice (kao primjerice s narativom o necijepljenju). Nužno preklapanje ili namjerno uzimanje ideja pod svoje ideološke skuti je činjenica koju što prije priznamo, prije ju možemo početi rješavati. Kako? Prepoznavanjem onih istih mehanika koje koriste i političke dezinformacije o kojima volimo raspravljati. Naša saznanja o političkim narativima trebaju nam kako bi lakše shvatili strategije tvorbe znanstvenih dezinformacija te pomogli javnosti da bolje shvati vrijeme u kojem živi.
