Kako na temeljima nekadašnjih tvornica izrasta art-kvart Benčić, trebali smo iznaći novi posao za ljevaonicu. Ljevaonica preporuka svakog tjedna donosi šest knjiga na uvid čitateljskoj publici, ulijevajući naša i druga razmišljanja o odabranim beletrističkim i stručnim naslovima.
Britt Wray, Generation dread: finding purpose in an age of climate crisis (Alfred A. Knopf Canada, 2022)
COP27 traje i čini se da događa… pa ustvari ništa. Uostalom, kratak pogled prema rubrikama i osjećaj je da nismo uvažili klimatske promjene kao, recimo, bitnu temu. Istovremeno analize vodećih tijela govore suprotno, stvarajući nelagodu, anksioznost, odbijanje. Wray progovara o spektru, vrtlogu emocija uslijed buke i tišine klimatskih promjena, pokazujući kako, želimo li pobjeći od, kako misli u glavi, tako i događaja na zemlji, ostaje jedino akcija na raspolaganju.
Što drugi kažu?
“Generation Dread is a marvelous exploration of many of the divergent, sometimes contradictory, sometimes paradoxical, but always human ways in which we navigate the effects of climate change, with ideas for how we might do so more productively and healthily in the future.” (David Wallace-Wells)
“A rare look at the internal work required to meaningfully confront the existential threats climate change poses to our institutions, our futures, and our selves. If you are ready to feel through eco-anxiety, grieve what’s lost, and imagine what comes next, read this courageous book.” (Naomi Klein)
John Berger, Načini gledanja (Školska knjiga, 2021)
Gledanje dolazi prije riječi, otpočinje John Berger eseje prvotno artikulirane kroz istoimenu TV emisiju. Sedam eseja – tri isključivo slikovna, četiri kombinirana– čitamo kao kulturne artefakte pomoću kojih uviđamo društvene obrube; uljano slikarstvo i uspon kapitalizma, evolucija akta i reklame, svaki od eseja tvori prijedlog, eksperiment za čitatelja kojeg autor nastoji izbaciti iz ravnoteže, ukazati mu na svakidašnje mistifikacije, izolacije i neutralizacije djela koja su na scenu stupala zajedno s društvenim promjenama.
Što drugi kažu?
“Berger identified that process of mystification and knew it as the pickpocket’s device. To break it begins with understanding what you see, and realising that seeing is an active choice. Art is not separate. It is part of how reality is built – or for that matter made anew.” (Olivia Laing, Guardian)
“Berger je ovom knjigom uveo inovativne ideje o značenjima i ideološkom okviru povijesno priznatih umjetničkih djela, i promijenio način na koji se o njima piše i govori u medijima. (dr. sc. Silva Kalčić, recenzija)
Geoffroy de Lagasnerie, Misliti u lošem svijetu (Udruga Bijeli val, Mama)
Francuski filozof pred čitatelja postavlja, u svijetu samopomoći, naslov jednostavnog naslova. Međutim, Lagasnerie ne novi novu vorteksnu putanju, već pred publiku postavlja niz etičkih pitanja kako bi nas primorao da uđemo u dijalog naše intelektualne (ne)aktivnosti unutar društva. Naše tekstove, istraživanja, pitanja nisu izolirana, već supostoje s drugima u svijetu , svijetu koji, kako je Judith Butler prepoznala, traži odgovor na sljedeće pitanje: Kako živjeti dobar život u lošem životu?
Opoziciju je lako konstruirati, ali uistinu stvoriti?
Što drugi kažu?
“Pitanje istraživanja postavlja se svakom od nas točno na isti način. Pitanje na koje moramo odgovoriti prije svega je ovo: što znači živjeti dobar intelektualni život ili dobar život kao autor u lošem svijetu? Kako treba misliti, s obzirom na to da se misaona djelatnost odvija u svijetu nasilja, nepravde i ugnjetavanja?
Od trenutka kad odlučimo pisati i objavljivati, ne možemo izbjeći a da nam zanimanje za političko ne postane polazišna točka ispitivanja o smislu toga što činimo, modalitetima koje usvajamo – pa čak i o razlozima zbog kojih bi trebalo činiti to što činimo.” (ulomak iz knjige)
Colum McCann, Apeirogon (Fraktura, 2021)
U svjetlu izbornih događanja u Izraelu i dolaskom radikalnijih opcija, McCannov Apeirogon pojavljuje se u našim rukama u pravo vrijeme. Rasplićući živote Ramija Elhanana (Izraelac) i Bassama Aramina (Palestinac), irski pisac raslojava povijest netrpeljivosti, dnevnike smrti njihovih kćeri, mikrohistorije oružja uništenja, intimne fikcije državnika radeći knjiški oblik koji možda zna broj stranica, ali ne i interpretacija.
Što drugi kažu?
“Prilikom proizvodnje gumenih metaka, guma se navlači preko zaobljene čelične jezgre. Vosak dobiven od palme karnauba koristi se za podmazivanje, a molibdenov disulfid, poznat i kao moli, pomaže da se pri spajanju guma zalijepi za metal.” Iz tih sitnih, gotovo nepovezanih detalja pomalja se veličanstvena borgesovska katedrala u kojoj svaka od “1001” cigle sjedne na svoje mjesto.” (Josip Mlakić, Express)
McCann has registered his answer, one so powerful that it impels us to find our own. (Julie Orringer, New York Times)
Pascal Rabaté, Ibikus (Fibra, 2022)
“Kad se svijet uruši u krvi i vatri, kad se rat vrati u kuće, kada brat ubije brata, ti ćeš se obogatiti! Proživjet ćeš nevjerojatne pustolovine, ali bit će bogat!”
Suočen s proročanstvom, Semjon Ivanovič Nevzorov, računovođa, otpočinje izvrnuti pikarski naslov revolucionarnom Rusijom. Odabir njegova zanimanja, u osvit 1917. i nadolazećih revolucija, u spoju proročanstvom raspisuje ratni put jedne mrtve duše kroz živote onih još kratko živih. Adaptacija Tolstojeva naslova raslojava misao ruskog pisca, ali i upisuje dodatna značenja kroz ekspresionistički crtež koji time obogaćuje Rabateovog oportunističkog psa Nevzorova.
Što drugi kažu?
“Džabe revolucija džaba sve kada se prirodni poredak sam od sebe uspostavio jer ovce su navikle da budu šišane. Rabate je vrhunski adaptirao Ibikusa, odličan strip.” (Naker, komentar na forumu Stripovi.com)
Rabatéu u prilog ide pripovjedačka sposobnost da od potpunog beskičmenjaka, nekog Nevzorova, stvori uvjerljivog antijunaka te, ali i svih narednih revolucija 20. stoljeća, pitajući se je li taj slučajni čovjek, arhetipski pas rata, istinski junak onog nestalog i ovog našeg doba. (Bojan Krištofić, Novosti)
Arkadij i Boris Strugacki, Ukleti grad (Hangar 7, 2022)
Nakon što su doveli Stanislava Lema na hrvatsko tržište, Hangar 7 otpočeo je s izdavanjem opusa braće Strugackij; jedino im je izmaknuo naslov Izlet pored puta, ali zato nisu (zasad) Ukleti grad, Teško je biti Bog te Ponedjeljak počinje u subotu. Najkontroverzniji naslov kao oznak za Ukleti grad je uvijek oku ugodna reklama, ali prikazani svevremeni Eksperiment koji promatramo kroz očita astronoma Voronina koji zdušno u njega vjeruje, nudi nam uvid u nevidljivost rasapa društva te društvenu parabolu kojoj ćemo se prvo smijati s pavijanima, a onda plakati s mrtvima.
Što drugi kažu?
“Eksperiment iz ukletoga Grada neprikrivena je kafkijanska paralela sa sovjetskim komunističkim eksperimentom, s nedvosmisleno kafkijanskim rezultatima. Ipak, “Ukleti grad” ni danas nije izgubio ništa na svojoj aktualnosti. Totalitarni sovjetski režim zamijenili su drugi totalitarizmi koji oblikuju našu svakodnevicu, dok čovjekova potraga za smislom i dalje traje.” (Darko Vlahović, Express)
