Kako na temeljima nekadašnjih tvornica izrasta art-kvart Benčić, trebali smo iznaći novi posao za ljevaonicu. Ljevaonica preporuka svakog tjedna donosi šest knjiga na uvid čitateljskoj publici, ulijevajući naša i druga razmišljanja o odabranim beletrističkim i stručnim naslovima.
Paško Bilić, Sociologija medija: rutine, tehnologija i moć (Jesenski & Turk, 2020)
Sociologija medija koncizno i strukturno razlaže medije kroz odabranu metasociološku prizmu. Nastojeći kroz četiri temeljna razložiti teorijske ideje, kao i mikro/mezo/makro medijske strukture, Paško Bilić čitatelju u ruke daje alate pomoću kojih može razumijeti današnju medijsku klimu. Savršeno štivo po otkrivanju da je većina mainstream medija prenijelo objavu ruskog ministarstva obrane.
Što drugi kažu?
“Ništa pri svemu tome, pokazuje i dokazuje nam autor ovom knjigom, nije slučajno već upravo kontekstualno definirano društvenim ”igrama” moći.” (Hajrudin Hromadžić, recenzija)
Ova knjiga jedinstven je znanstveni doprinos u polju istraživanja medija kako u lokalnom, tako i širem sociološkom kontekstu. (Josip Brković, prikaz)
Timothy Williamson, Tetralog (TIM press, 2022)
Sjednu u kupe relativist, logičarka, prosvjetiteljka te žrtva vještice. Što se može dogoditi? Jedino predstava, ali predstava koju britanski filozof koristi kako bi istaknuo granice logičkih argumenata, nemogućnost razuvjeravanja drugog, ali i razotkrio komunikacijske prakse u kojima se često nađemo. Pitka rasprava za sve oni koji misle da ne vole filozofiju.
Što drugi kažu?
Iako se autor u knjizi rijetko služi filozofskim pojmovima, velika filozofska imena tek ovlaš spominje, a sadržaj razgovora neprestano vrti oko iste trivijalne teme, uspješno je predstavljeno nekoliko važnih, prije svega spoznajno-teorijskih stanovišta suvremene filozofije. Filozofska se stanovišta ne ekspliciraju. Umjesto toga, ona se prirodno i intuitivno profiliraju kroz složenu dijalošku igru tvrdnji i protustavova, izlaganja tvrdnji i traženja protuargumenata tvrdnjama. (Nenad Smokrović, recenzija)
Maurizio Lazzarato, Proizvodnja zaduženog čovjeka (Udruga Bijeli Val, 2013)
U trenucima krize, inflacije, rata, ali mnoštva wc papira na policama (barem nešto!), zgodno je okrenuti se Lazzaratovom eseju Proizvodnja zaduženog čovjeka. U centru priče nalazi se nap(l)aćeni koncept homo oeconomicusa. Vodeći se vezom između kreditora i dužnika, Lazzarato nastoji prodrijeti u kapitalističke i neoliberalne društvene odnose ukazujući kako se naslovnom sintagmom okamenjuje budućnost, ali i trenutni, kako ekonomski životi, tako i oni privatni.
Što drugi kažu?
“Dobro je, aj sad rundaj.” (nepoznati drug, 02:30)
Bertolt Brecht, Kalendarske priče (Disput, 2022)
Lijepo je priznati kako je Bertolt Brecht veći od skupa svih lektirnih izdanja drame Majka Courage i njezina djeca. Kalendarske priče u biblioteci Kaleidoskop među svojim papirima premeću velikanima među narodnim masama, iznađenim poukama te izigranim historijskim narativima. Giordano Bruno ucijenjen za kaput, Sokrat opjevan herojem zahvaljujući trnu, Brecht kao prozaik (i pjesnik) može nagraditi svojeg čitatelja kao i Brecht dramaturg.
Što drugi kažu?
“Kalendarske priče otkrivaju nam manje poznatog, drugačijeg, atipičnog Brechta, otkrivaju ga kao vješta, tankoćutna, pronicljiva i na trenutke neobično zabavna pripovjedača (Ranjeni Sokrat). Svakako preporučujemo, vjerujemo da Brecht – kazališni autor ne bi imao ništa protiv.” (F.B., Booksa)
“Brechtova rečenica nema ni riječ viška, on tako vješto ekonomizira da se moguće sjetiti samo riječi Keitha Richardsa, koji je rekao kako dobar gitarista gleda što bi izbacio iz svirke, a ne kako bi okitio pjesmu. Ova njegova strategija posebno je uvjerljiva na malim prostorima pripovijetki ili novela – on sam je neke od ovdje objavljenih tekstova okrstio u novele – kada ni manje vješt pisac od njega nema priliku za promašaj. (Dario Grgić, Jutarnji)
Rochette, Lob, Legrand, Snjegolomac (V.B.Z., 2022)
Strip postepeno ulazi u proračune i izračune drugih izdavača. Pritom posebice iskaču Sandorf i V.B.Z., a upravo je potonji zaslužan što se Snjegolomac našao na hrvatskim policama. Danas postapokaliptični klasik, blizak klimatskoj fikciji (a onda opet i udaljen…) vodi nas kroz tri povezane pripovijesti (Snjegolomac, Mjernik, Prelazak) smještene na smrznutoj zemlji koja prolazi kroz nuklearnu zimu (vrlo vjerojatno). Autorski crno-bijeli tour de force u psihologiju mase, autoritativni režim te nemoć čovjeka.
Što drugi kažu?
“„Snowpiercer“ spada u klasike (ne samo) stripovskog SF-a, u društvo najvećih poput „Eternauta“, „Inkala“ ili „V for Vendetta“. Među SF-ove koji bez obzira koliko su stari, kao da su jučer napisani. Čitajući ga možemo naučiti puno o svijetu u kojem živimo.” (vukozec, Stripovi.com)
Carlos Fonseca, Muzej besanih (Durieux, 2022)
Nedavno je Geopetika objavila antologijski naslov Budući klasici – neslućena antologija hispanoameričke pripovetke 21.veka. Nemam ju u rukama, ne znam ako je Fonseca među njima, ali ideja pogađa čitateljski osjeća kada zna da čita nešto važno. Muzej besanih ulazi među naslove koji će postati referentne točke.
Globalni roman, tragom Roberta Bolaña, raspliće kroz pripovjedačevu perspektivu izložbu, ali i osobnu povijest dizajnerice nakon njene iznenadne smrti.Tako ispraća njenog oca i majku niz povijesni vrtlog, dajući veću pažnju suđenju njenoj majci radi umjetničkog performansa, točnije, lansiranja lažnih informacija. Maestralan roman koji se sapliće s pitanjima granica, ali i značaja umjetnosti u svijetu gdje nanovo izrasta želja za angažiranom umjetnošću.
Što drugi kažu?
“Ono što je neupitno je, da i na najslabijim mjestima, Fonseca ni u jednom trenutku ne slabi stilski – cijeli roman na svih je 430 stranica predivna jezična igra, ujedno gusta i prohodna (što vrijedi i kao pohvala prijevodu Ele Varošanec Krsnik).” (Ena Katarina Haler, Express)
