Kako to obično biva kada je John Moore u pitanju veliku je pažnju proteklih mjeseci privukao njegov aktivistički dokumentarac “Planet of the Humans” (zapravo da sve bude neobičnije dox nije Mooreov u klasičnom smislu već bliskog suradnika Jeffa Gibbsa, ali nitko ga ne opisuje kao “Gibbsov dokumentarac”). Ovaj put kao meta je prepoznata, pomalo iznenađujuće, “zelena paradigma” odnosno ideja da Zemlju mogu spasiti obnovljivi izvori energije. Kao licemjerna, lažna, ništavna napadnuta je cijela industrija koja se poziva na obnovljive izvore energije, prvenstveno zbog procjene da često radi više štete nego koristi. Stari je to argument koji tvrdi da npr. proizvodnja jednog solarnog kolektora traži korištenje tradicionalnih metoda i fosilnih goriva te tako dodatno usložnjava problem. Film je kao pun laži i netočnosti napadan s raznih strana, a vrhunac je (za sada) činjenica da je maknut s YouTubea jer je neovlašteno koristio tuđe fotografije i to u iskrivljenom kontekstu koje im mijenja značenje. Dokumentarac nije dobar, ali mi se dobro uklopio uz čitanje svježe objavljene knjige “Green Swans: The Coming Boom in Regenerative Capitalism”.
Elkington već 40 godina govori zapravo gotovo isto s varijacijom na temu te mu sigurno ne možemo reći da je pomodan ili nešto slično već dosljedan, uporan i zainteresiran.
Njen autor, John Elkington je veteran govora, istraživanja, pisanja o održivom razvoju i to upravo u kontekstu realne ekonomije. Ono što je njegova čvrsta karakteristika je da nije neki iluzionist ili puki propovjednik, Elkington se oduvijek bavi “zelenim” poslom i baš tom korporativnom Amerikom koju Moore proziva da joj je održivi razvoj samo marketing i način izvlačenja još više novca. Lista njegovih knjiga o održivom razvoju poput The Ecology of Tomorrow’s World (1980), The Green Capitalists: How to Make Money – and Protect the Environment (1987), The Green Consumer Guide (1989.), The Green Business Guide (1991), The Young Green Consumer’s Guide (1990), Holidays That Don’t Cost the Earth (1992) je poduža, a prilikom proučavanja treba posebno uzeti u obzir godine njihove objave – Elkington već 40 godina govori zapravo gotovo isto s varijacijom na temu te mu sigurno ne možemo reći da je pomodan ili nešto slično već dosljedan, uporan i zainteresiran.
Regenerativni kapitalizam
Elkington govori o labudovima – crnim, sivim i zelenima, naravno ne kao životinjama nego metaforama u teorijama upravljanja, rizika i odlučivanja. Elkington svakako ne zna da u Hrvatskoj crni labud odnosno “The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable” Nassima Nicholasa Taleba ima posebno značenje te da se o njemu jako puno pisalo. Kao što je mnogima poznato slavan je postao poslije EU izbora na kojima HDZ nije prošao kako je očekivao pa je objašnjenje ključnog stratega pronađeno u crnom labudu, neočekivanom događanju koje rezultira neželjenim ishodima. Iako su se svi čudili tome o čemu je riječ crni labud je legitimna i utjecajna teorija iz područja menadžmenta, predviđanja i teorija racionalnosti.
Elkingkton već u podnaslovu uvodi pojam “regenerativni kapitalizam” što znači da mu u nijednom trenu ne pada na pamet nijekati kapitalističke principe i metode ponašanja.
Elkington prepoznaje pak i trećeg labuda – zelenog. Zeleni labud ne bi trebao biti samo jeftina semantika jer prema Elkingtonu riječ je o prihvaćanju cijelog seta inovacija u spektru od tehnologije do društvenosti te stvaranju fronte koja će rezultirati konačnom promjenom, i to promjenom prema svojevrsnom zelenom kapitalizmu. “A Green Swan as a profound market shift, generally catalyzed by some combination of Black or Gray Swan challenges and changing paradigms, values, mindsets, politics, policies, technologies, business models and other key factors. A Green Swan delivers exponential progress in the form of economic, social and environmental wealth creation”.
Elkingkton već u podnaslovu uvodi pojam “regenerativni kapitalizam” što znači da mu u nijednom trenu ne pada na pamet nijekati kapitalističke principe i metode ponašanja – smisao života u dobroj mjeri je i dalje pokušati zaraditi, trgovati s drugima, stvarati uz dovoljno sloboda i prilika, samo sve se to mora odvijati na način koji nas neće odvesti u destrukciju, devastirati sve resurse, odsjeći nam granu na kojoj sjedimo.
Suvisli pristup
“Green Swans” nije propovijed, to je knjiga iskusnog mislioca i konzultanta, dobro poznatog u korporativnim centrima New Yorka i zaigranim uredima Silicijske doline. Na obilnom reklamiranju knjige ne radi slučajno Fast Company, magazin koji je uvijek na rubu promjena, odnosno njihov predvodnik. Elkington je autor pragmatističkog pristupa i vjeruje da ćemo se početi drugačije ponašati, stvarati, drugačije usluge i proizvode kreirati prije svega jer moramo želimo li preživjeti u ikakvom suvislom obliku. Knjiga je ujedno puna linkova – imena autora, inovatora, projekata, stranica, koje “zelenu paradigmu” imaju u fokusu.
Njemu ne pada na pamet govoriti da nas je previše kao što sugerira Planet of the Humans. Elkingtonov pristup je suvislija varijanta postupne transformacije poslovanja i načina života što je dobrano prihvatljivo i korisno i za nas i za Zemlju. Velik naglasak se stavlja i na suradnju, a ne konflikt sektora, poput nadilaženja privatne i javne dihotomije što se za zemlje poput Hrvatske čini posebno važnim,
Možda sam nešto propustio i promašio u katalozima knjižnica, ali Elkington prevođen na hrvatski nije ni ranije, a u domaćim knjižnicama nema primjeraka ni na engleskom jeziku. Donatella koja se bavi biranjem knjiga za Zeleni kutak Gradske knjižnice Rijeka, kaže da je na listi nabave pa ga možemo očekivati na policama u Palači Modello.
U svakom slučaju ovo je dobra priča o tome da na terenu realnog poslovanja trebamo zelene labudove i praktičare koji zrače inovacijom.
